Ahmed Lindov, na posljednjim opštinskim izborima, dobio je mandat kao vijećnik opštine Kvinesdal. Ovo će biti drugi mandat Lindova u općinskom vijeću. Rođen je 1993. godine, a porijeklom je iz naše Bosne i Hercegovine. Sa Ahmedom Lindovom smo razgovarali o odnosima Norveške sa Bosnom i Hercegovinom, Srebrenici i ključnim razlikama mladih u Norveškoj i Bosni i Hercegovini.
Razgovarao: Alen Borić
Intelektualno: Ponovo ste izabrani u Općinsko vijeće općine Kvinesdal u Kraljevini Norveškoj, koliko ste zadovoljni prethodnim mandatom i koji su Vaši planovi za naredni mandat ?
Lindov: Prethodnim mandatom sam zadovoljan. Moja stranka je ovaj period provela u opoziciji, ali sam bez obzira na to, imao više usvojenih prijedloga. Jedan takav je, naprimjer, dodjela stipendije za studente, od strane Opštine, koji svakodnevno putuju na fakultete u drugim gradovima. Drugo što bih istakao je da smo uspjeli sprovesti prijedlog o upotrebi električnih automobila. Prošle sedmice je objavljen prvi tender za kupovinu dva električna auta, koje će koristiti Opština. Prije tri godine je napravljena prva stanica za punjenje električnih automobila, dok je druga trenutno u pripremi. Sve navedeno je vezano za općinu Kvinesdal. Međutim, drugi pravac u kojem sam išao, jeste povezivanje Kraljevine Norveške i Bosne i Hercegovine. Kroz cijeli prvi mandat sam nastojao da koristim svoj politički položaj u Norveškoj, da bih promovirao Bosnu i Hercegovinu i da podignem svijest kod Norvežana, o našem narodu, kao pozitivnom i vrijednom narodu. To ću, naravno, nastaviti i u sljedećem mandatu. Ono što sam na ovom polju uradio, jeste inicijativa da se izjednače penzijska prava Bošnjaka u Norveškoj. Za to nam je potrebna izmjena zakona. Ja sam predao ovu inicijativu stranci, a stranka je predložila Parlamentu izmjenu zakona, koju vladajuće stranke, nažalost, nisu podržale. Međutim, ja ću nastaviti sa borbom sve dok se ovo ne promijeni. Također, trenutno radim na tome da jedna dječija fudbalska ekipa posjeti Norvešku sljedeće godine i učestvuje na najvećem dječijem turniru na svijetu „Norway cup“. Dalje, radimo na iznalaženju mogućnosti za korištenje reumalnih lječilišta u Bosni i Hercegovini za pacijente iz Norveške. Uspjeh u ovoj akciji značilo bi da u Bosni i Hercegovini imamo povećan broj korisnika ovih usluga, a time bi jačali ovu granu usluge u našoj domovini.
Intelektualno: Kakav je, po Vašem mišljenju, položaj Bošnjaka u Kraljevini Norveškoj ? Možete li nam objasniti kakav je odnos matice prema dijaspori i obrnuto, te kako poboljšati naše odnose ?
Lindov: Bošnjaci imaju dobar položaj u norveškom društvu. Mi smo, kao nacija, najbolje integrisani u norveško društvo. Imamo najveću stopu visoko obrazovanih ljudi, od svih skupina u Norveškoj. Od Norvežana smo, kao narod, dobro prihvaćeni i poštovani. Nažalost, nakon 25 godina boravka Bošnjaka u Norveškoj dešava se problem sa asimilacijom. Postaje sve teže mlade aktivirati i angažovati u udruženja, te ih dovesti na okupljanja koja imaju za cilj promovisanje Bosne i Hercegovine i bosanskog jezika. Odnos Bosne i Hercegovine prema dijaspori u Norveškoj je isti kao i prema čitavoj dijaspori. Nažalost naša domovina do sad nije imala mogućnosti da se brine, u dovoljnoj mjeri, o svojim građanima izvan granica. Ja to razumijem. Ustav Bosne i Hercegovine je, blago rečeno, komplikovan, te je teško očekivat da naša domovina može održavati jake institucionalne odnose. Mi imamo Ambasadu Bosne i Hercegovine u Kraljevini Norveškoj, te na taj način jačamo vezu sa domovinom i njenim institucijama. Odnosi se mogu poboljšati aktivnim radom naših ljudi, kako u Norveškoj, tako i u Bosni i Hercegovini. U zadnjim godinama su se desili određeni iskoraci kada je u pitanju odnos domovine prema građanima u dijaspori, što je naravno za pohvalu. Na nama u dijaspori je da to iskoristimo.
Intelektualno: Gdje Vi vidite mogući napredak odnosa između Bosne i Hercegovine i Norveške ?
Lindov: Poboljšanje odnosa je moguće ostvariti na dosta polja. Ja smatram da se odnosi najbolje jačaju kroz privredu. Nažalost, bh. proizvodi nisu u većoj količini stizali u Norvešku. To moramo promijeniti. Jako je važno kupovati domaće proizvode, kada god isti dođu do Norveške, bez obzira na skuplju cijenu zbog carine. Mi, koji živimo van granica Bosne i Hercegovine, trebamo koristit svoj položaj i poznavanje jezika za uvezivanje ljudi i privrednika u Norveškoj sa ljudima i privredom u Bosni i Hercegovini. Kroz ekonomsku saradnju možemo poboljšati ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini, a samim time poboljšati životni standard građana u Bosni i Hercegovini. To je nešto što svi možemo uradit. Naprimjer, svi koji žive u dijaspori imaju prijatelje Norvežane, neka ih pozovu na ljetovanje. Svaki turista nosi sa sobom ekonomski dobitak. Povećanjem broja turista u Bosni i Hercegovini pomažemo razvoj ekonomije. Također, dijaspora mora biti lojalnija prema domovini. Moramo kupovati naše proizvode. Naprimjer, kada putujemo za Bosnu i Hercegovinu, koristimo avio linije koji idu za našu domovinu, a ne za susjedne zemlje. Na taj način pomažemo razvoj saobraćaja naše domovine, a ne tuđinske. Od nas zavisi da li će avio letovi za Bosnu i Hercegovinu opstati.
Intelektualno: Jedan ste od organizatora posjete norveških bajkera Srebrenici. Kako ste zadovoljni organizacijom i kako je prošla posjeta Srebrenici ? Možete li nam reći, koliko Norvežani znaju o genocidu u Srebrenici i generalno o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu ?
Lindov: Ovog ljeta sam bio u organizaciji dolaska Norveškog udruženja „Bikes for Peace“ u Bosnu i Hercegovinu. Zadovoljan sam organizacijom. Učesnici su oduševljeni uslugom u Bosni i Hercegovni, ali i samom državom. Jako sam sretan što su osjetili ljepotu bosanske prirode i bosanskog covjeka. Mi smo imali biciklističku rutu Sarajevo – Srebrenica preko Vlasenice i Zvornika. Tako smo učesnicima pokazali područje gdje je počinjen genocid i etničko čišćenje od 1992. do 1995. Prvo mjesto koje smo posjetili bio je logor Sušica u Vlasenici. Potom smo obišli Vlasenicu i Zvornik, nakon čega smo stigli u Srebrenicu i memorijalni centar u Potočarima. Tada su vidjeli more bijelih nišana i tek tada su shvatili šta je to genocid u Srebrenici. Postali su svjesni da svi oni brojevi žrtava, o kojima pričamo, imaju imena i prezimena, te da su to bili očevi, sinovi… Tišina se uvukla među učesnike i sa poštovanjem su obišli memorijalni centar. Jedino što su rekli, prilikom izlaska iz Centra, jeste da se to više ne smije nikada desiti i da se ne smije zaboraviti. Oni sada žele da priču o genocidu u Bosni podignu, za norveški narod, na jedan veći nivo. Smatraju da o ovom događaju moraju i moramo mnogo više učiti, radi žrtava i radi njihovih porodica, da se zna da su oni ti koji su bili na pravoj strani historije i da su zbog toga mučki ubijani. Meni je drago što sam uspio pokazat gostima iz Norveške da genocid nije bio samo u Srebrenici, već da je čitavo područje manjeg bh. entiteta mjesto genocida nad Bošnjacima.
Norvežani, kao narod, mnogo znaju o dešavanjima u Bosni i Hercegovni u periodu od 1992. do 1995. Međutim, njihovo znanje se svodi samo na to da je ovdje bio rat. Čak ga neki karakterišu kao građanski rat, koji je kulminirao genocidom u Srebrenici. Zadnjih godina se pokušava izjednačiti uloga AR BiH i VRS, što nas zapravo mora motivisati da više govorimo o ovoj temi i da cijeli svijet čuje istinu. Poslije ovogodišnje posjete Bosni i Hercegovini, grupa bajkera, o kojoj sam maloprije govorio, je već organizirala više predavanja širom jugozapadne Norveške na temu genocid u Bosni i Hercegovini. Bivši načelnik Kvinesdala gospodin Svein Arne Jerstad i ja smo 28. 08. 2019. imali iznošenje izvještaja opštinskom vijeću, te je za to vrijeme ispred govornice bila okačena majica sa natpisom „Marš Mira 2019 Sarajevo-Nezuk-Potočari“. To je bilo prvo obraćanje o genocidu u Bosni i Hercegovini u Norveškoj poslije posjete norveških aktivista. Tokom jeseni i zime će bit još najmanje 7 predavanja. Tako da ćemo na ovom području Norveške uspjeti popraviti znanje o genocidu i agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Intelektualno: Koje su po Vama ključne razlike između mladih u Bosni i Hercegovini i omladine u Kraljevini Norveškoj ?
Lindov: Ključna razlika je što omladina u Bosni i Hercegovini mora svakodnevno slušati politička natezanja i prijetnje, koje se ne mijenjaju evo već 20 godina. Uvijek je na fonu ista priča, kojom se nastoje prestrašiti građani i to od onih političara čije su ideje poražene na ratištima u BiH i pred međunarodnim sudom u Hagu. Taj zagađeni medijski prostor utiče na svijest omladine, te je to po mom mišljenju jedan od glavnih razloga zašto je omladina fokusirana na odlazak iz domovine. Mladi u Norveškoj to ne moraju slušati, te su više fokusirani na svoj razvoj i doprinos društvu. Druga razlika je da mladi u Norveškoj nemaju veliku podršku porodice kroz život. Pri ovome mislim na finansijsku podršku. Norvežani kada napune 18 godina, uglavnom, napuste svoje domove i počinju samostalan život. Dok završe fakultet imaju velike dugove, jer u Norveškoj nema stipendija, već se diže studentski kredit, od kojeg možeš dobiti 40% kao stipendiju, ukoliko završiš sve u roku. Time omladina dobije veću želju za borbom i dokazivanjem da bi uspjeli. U BiH je suprotna situacija, gdje se uglavnom roditelji žrtvuju za svoju djecu, nastojeći im obezbijediti bolje uslove. Po mom mišljenju, to je kontraproduktivno, jer naša omladina nije dovoljno borbena i nema veće želje za dokazivanjem. Kasnije kada prođu određene godine bude da je uvijek neko drugi kriv, država jer nam nije obezbijedila ili učitelj koji nas „ne voli“. Jednostavnijim riječnikom, omladina je lišena odgovornosti za svoje postupke i uvijek tražimo nekog drugog ko će platiti cijenu za naše greške, a to su uglavnom roditelji i društvo.
Intelektualno: Koja je Vaša poruka mladima u domovini ?
Lindov: Moja poruka mladima je da gradimo našu domovinu zajedno, da poštujemo jedni druge, jer ne možemo ništa sami postići. Svaki čovjek je ovisan o nekome. Zato se trebamo okrenut jedni drugima i početi gradit svoju zajednicu. Kad je naša lokalna zajednica dobra, onda nam je grad bolji, kad nam je grad bolji onda nam je država bolja, a kad je država bolja onda je i život u istoj bolji. Razvoj životnog standarda neće doći preko noći, na nama mladima je da ga gradimo bolju budućnost. Ovu borbu moramo ozbiljno shvatit, jer bez jake domovine nema nas kao naroda. Za opstanak ovog naroda se prolilo mnogo krvi, to nikad ne smijemo zaboravit. Borci su se borili protiv agresora. Odbranili su nas, sad se moramo mi borit za bolji život. Pobjedu na ovom „terenu“ ne može niko drugi izboriti za nas, osim nas samih. Pozivam sve mlade u Bosni i Hercegovini da krenu sa manjim koracima, neka poštuju jedni druge i neka poštuju zakone. Kada vozimo auto nemojmo kršiti saobraćajna pravila. To neka bude prvi stepen poštovanja društva, jer kršenjem pravila najviše gube mladi. Kad nam svima u svijest uđe da trebamo poštovati saobraćajne propise onda ćemo automatski poštovati i druge zakone. Uvijek trebamo cijenit našu individualnost i ne trebamo pokušavati biti neko drugi. Uvijek trebamo akcenat stavljati na nas, na naše znanje, a ne na stvari koje posjedujemo. Budimo ponosni na sebe i gledajmo kako sebe da unaprijedimo znanjem i iskustvom. Nemojmo dopustit da nas materijalne stvari dijele, i nemojmo strahovati od teškog rada. Mi možemo razviti Bosnu i Hercegovinu, zato počnimo odmah.
Intelektualno.com
