Ahmed Lindov za Dijaspora.org: Jačanjem bosanske privrede jačamo našu domovinu

Ahmed Lindov, predsjednik “Norveško-bosanske privredne komore” također je norveški političar koji kontinuirano nastoji pomoći spajanju Norveške i Bosne i Hercegovine na razne načine. Povod razgovora za portal bošnjačke dijaspore Dijaspora.org je njegovo ponovno imenovanje na mjesto predsjednika Radničke stranke u općini Kvinesdal, ambicije Norveško-bosanske privredne komore u novoj godini, te odnos dijaspore sa domovinom.

Razgovarao: Mirza Malović

Izabrani ste za predsjednika Radničke stranke i ovo vam je drugi uzastopni mandat. Da li ste iskoristili svoj prethodni mandat za pomaganje domovini i na koji način?

Hvala Bogu uspio sam opravdati povjerenje koje sam dobio na prošlim unutarstranačkim izborima gdje sam izabran za predsjednika. I u predstojećem mandatu ću nastojati opravdati ukazano povjerenje koje mi je dato. Pored toga da sam prvi stranac koji je predsjednik Radničke stranke opštine Kvinesdal i najmlađi sam predsjednik. Posebno me motiviše za daljni rad ova činjenica da sam najmlađi izabrani predsjednik Radniče stranke opštine Kvinesdala.

U prvom mandatu sam nastojao da budem glas Bošnjaka u Norveškoj u svom regionu ali i dalje. Stranka mi daje podršku na projektima koje radim, uključujući projekte sa Bosnom i Hercegovinom. Jedan primjer toga jeste da je moja stranka na lokalnom nivou i na regionalnom nivou dala podršku bošnjačkim izbjeglicama za izjednačavanja penzionih prava u Norveškoj. Penziona diskriminacija bošnjačkih izbjeglica je nažalost jedna činjenica za koju nismo znali dok gospođa Refika Šuvalić nam nije skrenula pažnju na to. Ista se angažovala da se prava izjednaće. I ja sam tu problematiku što je gospođa Šuvalic primjetila prenio u svoju stranku i tako počeo stranački proces prema državnom parlamentu za izmjenu zakona o penzijama.

Pored podrške stranke imam i podršku opštine Kvinesdal u kojoj sam vijećnik. Opština je prošle godine podržala projekat dolaska predstavnika opštine u Srebrenicu na komemoraciju i dženazu žrtvama genocida u BiH. Predstavnici opštine su zajedno sa drugim aktivistima došli iz Sarajeva do Srebrenice na biciklima i na taj način odali počast žrtvama genocida.

Ovo su samo neki primjeri šta je urađeno za vrijeme mog prvog mandata u Kvinesdalu. Ja nastojim uvjek na najbolji moguci način da predstavim svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu i smatram to svojom dužnosti.

Svakodnevno možemo pročitati i čuti o uspjesima i projektima bošnjačke dijaspore, njihove integracije u društvu, međutim isto tako smo svjedoci kako sve više Bošnjaka postaje politički aktivno u zemljama širom svijeta te zauzimaju pozicije ministara, parlamentaraca, predsjednika stranaka… Koliko je to značajno za bošnjačku dijasporu, ali i za Bosnu i Hercegovinu općenito?

Činjenica da se naši ljudi aktivišu može biti jedna važna činjenica za dijasporu ali i za domovinu. Naša dijaspora je dosta aktivna u zemljama gdje živimo van BiH. U skoro svim zemljama se priča da su Bošnjaci najbolje integrisana manjinska skupina. To kad se pročita budi ponos u nama, ali ako se uđe malo u detalje i statistiku možemo vidjeti da smo nažalost jedan narod što se brzo asimilira i zaboravlja prvo svoj jezik, a jezik je jedna veoma bitna stvar za očuvanje nacionalnosti i domovine. Ja volim reći „ako sačuvamo jezik sačuvat cemo sve“. To govorim pod ovim pitanjem iz sljedećeg razloga: ako je taj Bošnjak ili Bošnjakinja svjesna svoje kulture i svoje tradicije onda je bogatstvo za sve nas što je on ili ona politički ili društveno aktivan/aktivna u zemlji gdje boravi. Jer će ta osoba onda raditi sve što može da pomogne svom narodu i svojoj domovini. To nam zemlje gdje živimo van BiH dopuštaju, i ćesto nas pitaju za polja saradnje sa Bosnom i Hercegovinom. Ali ako ta osoba ne prihvata svoje korjene onda mi kao narod ili društvo od te osobe nemamo nikakvu dobit jer je tad osoba izgubljena za naš narod. To su bitne stvari o kojima se mora pričati. Prvi primjer toga vidimo često ljeti kad dijaspora dođe u Bosnu i Hercegovinu i vidimo da dosta djece ne govori Bosanskim jezikom, već se služe raznim stranim jezicima. To je pogubna činjenica, jer ako ta djeca ne budu znala svoj maternji bosanski jezik oni su izgubljeni za Bosnu, i onda je Bosna na gubitku. Dok god mi poznajemo i koristimo svoj jezik gdje god da smo u svijetu Bosna i naš narod od nas ima dobit.

Zato hoću da kažem da je svakako bitno da se naš narod aktiviše na raznim poljima kako u domovini tako i u dijaspori, ali je bitno da taj narod sačuva svoj jezik i svoju kulturu, jer tada ćemo sačuvati i očuvati Bosnu i Hercegovinu.

Kakav je odnos Kraljevine Norveške prema bošnjačkoj dijaspori?

Odnos Norveške prema bošnjačkoj dijaspori je dobar. Takav je od dolaska bošnjačkih izbjeglica u Norvešku za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu. U Norveškoj se o Bošnjacima priča kao najbolje integrisanim strancima, koji imaju najveći stepen visokog obrazovanja. Da uživamo jedan vid poštovanja u Norveškoj potvrđuje i činjenica da smo kao izbjeglice bili primljeni privremeno u Norvešku, da bi 1994. godine Norveški parlament na svoju inicijativu dozvolio trajni boravak bošnjačkim izbjeglicama što nije bio slučaj sa izbjeglicama iz drugih zemalja regiona.

Ali prije navedeni primjer penzija nam pokazuje da ima polja za napredak. Jer koliko god mi bili dobro integrisani, prihvaćeni i doprinosili Norveškom društvu, mi ostajemo Bošnjaci. Zato nam je bitno da mi kao narod u Norveškoj imamo svoje institucije i pojedince koji će se boriti za prava našeg naroda. Do sad nam je borba bila dosta uspješna, ali dolaskom novih generacija vidi se da je teže sačuvati vezu sa domovinom. Zato moramo nastaviti još jače da radimo na svim poljima uključujući i politički da bi Bošnjaci koji žive u Norveškoj ostali Bošnjaci koji znaju svoj maternji jezik i koji obilaze svoju domovinu.

Prema Vašem mišljenju, koliko je dijaspora važan faktor i da li ima uticaj u napretku Bosne i Hercegovine?

Dijaspora je jedan veoma važan faktor za razvoj domovine Bosne i Hercegovine. Mi moramo znati da imamo otprilike 1 – 1,5 miliona naših ljudi u dijaspori, što je jedan veliki dio ukupnog broja Bošnjaka. Te ljude ne smijemo ni na jedan način otpisati, već moramo pokrenuti projekte gdje će dijaspora ulagati u Bosnu i Hercegovinu. Ja znam da je za to dijaspora spremna, mi imamo dosta uspješnih privrednika, naučnika i drugih stručnjaka u dijaspori, ali da bi se taj odnos ojačao mora država Bosna i Hercegovina krenuti sa malo konkretnijim potezima prema dijaspori. Zadnjih godina vidimo da se ta priča više i više aktualizira od institucija u Bosni i Hercegovini i možemo već vidjeti primjere firmi koje su otvorene u BiH od naših ljudi iz dijaspore. Ovo do sad je jedan mali korak, ali pokazuje da u dijaspori leži jedan ogroman potencijal koji može Bosnu i Hercegovinu razviti u jednu zemlju visokog životnog standarda. Ali da bi to uspjelo mora zvanična BiH početi još intenzivnije raditi sa našom dijasporom.

Predsjednik ste “Norveško-bosanske privredne komore” koja ima za cilj spajanje norveškog i bosanskohercegovačkog tržišta. Koliko je bitno da ovakvi i slični projekti postoje i u drugim državama gdje je nastanjena bošnjačka dijaspora?

Veoma je bitno da ovakvi projekti postoje. Jer oni pomažu našim ljudima u dijaspori i u domovini da se upoznaju i povezuju poslovno. Bosna i Hercegovina je poznata u Evropi po kvalitetu radne snage i proizvoda. Tržiste Evrope traži robu iz cijelog svijeta. Mi moramo iskoristiti naše ljude koji rade u drugim državama da u te države dovedu proizvode iz Bosne i Hercegovine. Na taj način ćemo ojačati ekonomiju Bosne i Hercegovine. Norveško – Bosanska privredna komora ima kao što ste rekli za cilj da spoji Norveško i Bosansko tržište. Naša je želja da se pojača izvoz robe iz BiH u Norvešku i samim time da se ojača privreda u Bosni i Hercegovini. Mi znamo da je to moguće jer već imamo firme iz Norveške koje godinama trguju sa firmama iz Bosne i Hercegovine. Bitno je da svi mi koji smo u dijaspori probamo kupovati domaće, to jest bosansko gdje god da smo u svijetu. Jačanjem bosanske privrede jačamo našu domovinu i samim time raste životni standard u njoj.

Zato mislim da je bitno da se organiziraju naši privrednici u komorama ili u drugim institucijama kako bi bili veza između te zemlje u kojoj se nalaze i Bosne i Hercegovine. Jako bi mi bilo drago da iz svega što sam rekao makar ostanu u pamćenju dvije najbitnije stvari za ojačanje naše domovine, a to su:

• Očuvanje maternjeg jezika gdje god bili u svijetu.
• I da uvijek nastojimo kupovati domaće bosanske proizvode, jer maltene danas u svakom gradu na svijetu možemo naći nešto što je proizvedeno u Bosni i Hercegovini.

Dijaspora.org