Amina Sendić-Mešić i Enisa Omerović za Dijaspora.org: Cilj Bosanske škole u Čikagu je razviti kod djece ljubav prema domovini i oblikovati naš identitet

U okviru Bosnian Islamic Cultural Center (BICC) u Čikagu još 2012. godine pokrenut je projekat pod nazivom Bosanska škola. Ovo je bila inicijativa profesorice bosanskog jezika i književnosti Amine Sendić-Mešić. Također, Sendić-Mešić aktivno djeluje i na afirmaciji žena bošnjačke zajednice u Čikagu kroz mnogobrojne edukativne i humanitarne aktivnosti. Bosansku školu od samog osnivanja vodi i profesorica Enisa Omerović. Podršku ovom projektu dao je i Generalni konzulat Bosne i Hercegovine u Čikagu, što je jasan pokazatelj važnosti i kvaliteta aktivnosti koji se sprovode. Portal Dijaspora.org je razgovarao sa profesoricama Sendić-Mešić i Omerović, a intervju možete pročitati u nastavku.

Razgovarao: Alen Borić

Dijaspora.org: Gospođo Sendić-Mešić, organizirali ste Bosansku školu u okviru džemata Bosanski islamski kulturni centar. Možete li nam objasniti kako je išao tok od inicijative do realizacije ovog projekta? Koji su ciljevi škole? Kojim se nastavnim planom i programom koristite u okviru rada sa djecom?

Sendić-Mešić: Bosanska škola u džematu BICC osnovana je u oktobru 2012. Obzirom da tada nije postojala nijedna registrirana škola dopunske nastave u Čikagu potreba za osnivanjem jedne bila je evidentna, a bila je iskazana i od strane samih roditelja koji su odmah pokazali veliko interesovanje za projekat. Džemat BICC podržao je ovu inicijativu pa smo kolegica Enisa Omerović i ja ozbiljno prionule na posao. Od samoga početka obje smo bile vođene jednim ciljem, da razvijamo ljubav prema našoj domovini kroz učenje jezika i da na zdrav način oblikujemo identitet naše djece kroz učenje o historiji i kulturi naše drage Bosne i Hercegovine. Sve poteškoće i izazovi sa kojima smo se do sada susretale nisu nas obeshrabrili jer na ovaj projekat gledamo kao na misiju koja nam pruža posebnu unutarnju satisfakciju. Nastavni plan i program rada u našoj školi dopunske nastave smo same dizajnirale pri tome vodeći računa da će učenje bosanskog jezika kao drugog jezika zahtijevati drugačije nastavne metode i da će nastavne jedinice i učila morati biti prilagođeni potrebama učenika. Iako je naša škola certificirana od strane Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine moram napomenuti da se naš plan rada dobrim dijelom razlikuje od nastavnog plana koje je Ministarstvo preporučilo. Razlog tome je što smatramo da je obim i sadržaj udžbenika neprilagođen za učenje bosanskog jezika kao drugog jezika. Pohvalila bih projekat koji je Ministarstvo pokrenulo prošle godine, a to je interaktivni edukativni web portal za obrazovanje djece u dijaspori,  (https://www.dopunskanastava.mcp.gov.ba/). Smatram da ovaj portal prati potrebe rada sa djecom u dijaspori i prema tome može se koristiti kao pomoćno nastavno sredstvo u nastavi, a također i za individualno učenje bosanskog jezika u kućnom ambijentu. Preporučila bih svim roditeljima da registriraju svoju djecu na ovaj web portal i da kući rade sa djecom. Korištenje usluga ovog web portala je potpuno besplatno.

Dijaspora.org: Gospođo Omerović, kakve su povratne informacije djece i roditelja koji pohađaju Bosansku školu? Kakva su Vaša iskustva u radu Bosanske škole?

Omerović: Povratne informacije djece koja pohađaju Bosansku školu su veoma pozitivne. To potvrđuje činjenica da svake godine imamo preko 100 upisanih učenika. Roditelji su veoma zadovoljni i sretni što postoji Bosanska škola u kojoj njihova djeca, daleko od matice, imaju priliku da nauče bosanski jezik, historiju i geografiju Bosne i Hercegovine, kao i tradiciju, kulturu, te običaje naše drage domovine. Rad sa djecom u Bosanskoj školi je veoma izazovan. Budući da su djeca rođena u Čikagu i prvi jezik im je naravno engleski, postoje poteškoće koje oni trebaju savladati u učenju bosanskog jezika. Nije baš lahko naučiti jedan novi jezik. Moja kolegica prof. Amina Sendić-Mešić i ja se trudimo da im na najbolji mogući način pomognemo u savladavanju poteškoća pri učenju našeg jezika kroz prilagođavanje nastavnog plana i programa njihovom uzrastu, učenja kroz igre i razne radionice. Međutim, svaki trud se isplati. Veoma sam sretna kada vidim postignute rezultate kod djece. Još sam sretnija kada dodam činjenicu da imam priliku nedozvoliti da se naš jezik zaboravi. Zahvalna sam i roditeljima koji prepoznaju važnost i svrhu Bosanske škole.

Dijaspora.org: Koliko ste zadovoljni do sada urađenim? Gdje vidite mogućnost napredovanja?

Sendić-Mešić: Uvjerena sam da bez kontinuiranog rada na unapređenju kvaliteta nijedan projekat ne može opstati pa ni naš, stoga smo u proteklih sedam godina aktivno radile na tom polju. Nastojale smo da nastava bude interaktivna i prilagođena uzrastima i znanju bosanskog jezika djece koja pohađaju naše časove. Djeca su podijeljena u razrede od prvog do četvrtog prema uzrastu i prema znanju jezika, pa tako u našoj školi imamo polaznike od 6 do 13 godina. Nastavna pomagala, kao što su geografske karte, različite igre, video klipovi, te kreativne radionice koje smo redovno organizirale u proteklih sedam godina, uveliko su doprinijeli da djeca lakše i brže usvajaju nova znanja. Naš najveći izazov je nedostatak adekvatnog prostora odnosno manjak učionica. Želja nam je da u skorijoj budućnosti naš džemat kupi novi objekat u kojem ćemo imati dovoljan broj učionica za nesmetano odvijanje nastave za sve naše učenike kojih je iz godine u godinu sve veći broj. Moram spomenuti, da zbog ovog problema nismo u mogućnosti ponuditi časove za naše učenike viših razreda iako postoji interesovanje roditelja da se isti organiziraju. Nadamo se da će se naše želje uskoro ostvariti, ako Bog da, jer naša djeca zaslužuju najbolje.

Dijaspora.org: Da li možda postoji mogućnost razmjene među omladinom u dijaspori i domovini radi upoznavanja i stjecanja iskustva? Kakav je Vaš stav, da li treba raditi na umrežavanju bošnjačke omladine u dijaspori?

Omerović: Naravno da treba. Što se tiče umrežavanja bošnjačke omladine u dijaspori, mi to već odavno imamo kroz naše džemate. Otprilike svaki džemat ima omladinsku grupu koja se kroz druženja, predavanja, te izlete i sportske aktivnosti povezuje, kako sa omladinom iz svog džemata, tako i sa mladima drugih džemata na prostoru Sjeverne Amerike. Svake godine imamo omladinske susrete Medžlisa Islamske zajednice u okviru kojih omladina ima priliku upoznati se i razmijeniti iskustva sa omladinom širom Amerike. Naša omladina ima priliku da svake godine učestvuje u dvosedmičnom programu Male medrese, u medresi Osman Redžović u Visokom, te kroz bogat program dopuniti svoje znanje i steći nova prijateljstva. Ja bih bila presretna kada bi se pronašao način da i omladina iz Bosne i Hercegovine ima mogućnost posjete i razmjene, kako bi stekli nova iskustva, prijateljstva i jednostavno imali priliku i da upoznaju način života omladine u Americi.

Dijaspora.org