Bosanski jezik na dalekom Islandu
Da se strani doseljenici na dalekom Islandu osjećaju skoro kao kod svoje kuće, govori i činjenica da sve manjinske zajednice koje zatraže da izučavaju svoj jezik ili historiju u veoma kratkom roku dobiju odobrenje uz znatnu novčanu pomoć islandskih vlasti. Najveću manjinsku zajednicu na Islandu čine Poljaci, koji su među prvim dobili prvo na učenje svog maternjeg jezika. Iako je bh. zajednica na Islandu nekoliko puta manja od one Poljske, Vlada Islanda podjednako je imala razumijevanja prema Bosancima i Hercegovcima koji su željeli učiti bosanski jezik i historiju Bosne i Hercegovine.
Enisa Čardaklija, jedan od prvih predavača bosanskog jezika na Islandu, prisjeća se inicijative koju je prije petnaestak godina pokrenula. Shvaćajući da je drugoj generaciji Bosanaca i Hercegovaca u ovoj zemlji nužno potrebno učenje bosanskog jezika, uložila je mnogo napora kako bi ovaj projekt zaživio.
“Prije petnaestak godina shvatila sam da se nešto mora učiniti po pitanju učenja bosanskog jezika. Lokalnim vlastima sam uputila inicijativu o omogućavanju ovog za nas veoma značajnog projekta, a oni su odmah pokazali susretljivost i veliko razumijevanje prema mom zahtjevu. U veoma kratkom razdoblju dobili smo odobrenje, ali i značajne prihode koji su unaprijedili učenje bosanskog jezika, kulture i historije. Početak ovakvog projekta bio je veoma značajan za našu zajednicu koja je hiljadama kilometara udaljena od svoje domovine. Kao bivši predavač na ovakvom projektu, svjesna sam potrebe kontinuiranog učenja maternjeg jezika i svega ostalog što ima poveznicu s našom domovinom. Veoma je važno da mi kao prva generacija njegujemo bosanski jezik i naše ostale običaje u svojim domovima, što će sigurno znatno doprinijeti jačanju povezanosti s našom domovinom. Mi nismo velika zajednica na Islandu, ali su se prema našim zahtjevima odnosili kao i prema onim od mnogo većih doseljeničkih grupacija. Ovakva politika vlasti na Islandu i briga o doseljenicima dovela je do toga da u ovoj zemlji skoro da nema kriminala, a opuštena i porodična atmosfera, koja vlada u svakom kutku Islanda, privlači nove doseljenike. Istina, veoma je teško dobiti trajni boravak na Islandu, ali je primjetno da ovo područje postaje sve više primamljivo za posjetioce i doseljenike”, konstatira Enisa Čardaklija.
Izvor: Admir Lisica, Priče iz dijaspore i domovinskih zemalja, Sarajevo, 2018., 52-53 str.
