Shvatajući značaj i ulogu bošnjačke dijaspore Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini donijela je odluku da se 11. april obilježava kao Dan bošnjačke dijaspore. Na ovaj način krovna kuća muslimana željela je pokazati Bošnjacima u dijaspori da nisu zaboravljeni te da kao skupina koja kontinuirano učestvuje u izgradnji domovine Bosne i Hercegovine zaslužuje imati svoj dan. Zbog neusaglašene politike na državnom nivou, Islamska zajednica kao jedna od najznačajnijih institucija Bošnjaka muslimana preuzela je „brigu“ o našoj dijaspori s ciljem njenog jačanja i afirmiranja. Mnogobrojni uspjesi na pojedinačnom planu koje ostvaruju naši vrijedni sunarodnjaci sasvim sigurno su dokaz da Bošnjaci u dijaspori rade vrijedno, te da mogu biti primjer odlične integracije.
Posebno se to odnosi na generaciju koja je okolnostima uzrokovanim agresijom na Bosnu i Hercegovinu rođena van granica domovine. Oni, naime, iako rođeni daleko od doma svojih roditelja ne zaboravljaju odakle su, a to pokazuju borbom za Bosnu i Hercegovinu. Primjer te borbe je kontinuirano zalaganje mladih političara bošnjačkog porijekla koji u zemljama Zapadne Evrope aktivno učestvuju u političkim procesima. Oni pomažu da se istina o stradanju bošnjačkog naroda u posljednjoj agresiji na pravi način interpretira Zapadu, ali i podjednako pronalaze način kako aktivno pomoći svojoj jedinoj domovini na putu jačanja. Dijaspora kao jedan veliki potencijal u izgradnji domovine treba motivirati da što više uzimaju učešće u bitnim procesima, jer samo kao aktivni učesnici imaće motiv da se fokusiraju na njeno jačanje. U posljednje vrijeme sve je više pozitivnih priča o ulaganju dijaspore u domovinu, na način da pojedinci osnivaju firme širom Bosne i Hercegovine, te tako direktno utiču na otvaranje novih radnih radnih mjesta što je u ovom trenutku najpotrebnije domovini, koja se bori sa problemom iseljavanja stanovnika.
Pozitivne priče o ljubavi dijaspore prema domovini trebaju biti u našem fokusu, jer iako mediji pokušavaju predočiti javnosti da između Bošnjaka u domovini i dijaspori ne „cvjetaju ruže“ to baš i nije tako. Činjenica je da su Bošnjaci iz dijaspore od završetka agresije na domovinu pa sve do danas u izgradnju bh. društva uložili milijarde eura. Pomoć koja je godinama stizala na adrese svih nas koji imamo nekoga u dijaspori, sada se polahko pretvara u investicije koje imaju za cilj stimulisanje ostanka u zemlji. Upravo su pametne investicije i partnerski odnos na relaciji dijaspora-domovina ključ budućeg uspjeha koji će znatno promjeniti položaj dijaspore na koju se neće gledati kao na bankomat, već na ravnopravnog partnera koji od ulaganja u domovinu ima višestruku korist. Ulaganje u projekte, posebno u područja koja naseljavaju bošnjački povratnici glavna je potreba domovine. S druge strane naši uspješni Bošnjaci, koji posjeduju respektabilne firme širom svijeta ulaganjem u domovinu mogu da spoje patriotizam i ekonomsku dobit što je svakako prihvatljivo za obje strane. Osnaživanjem povratničkih sredina, ali i ostatka domovine Bosne i Hercegovine treba biti strategija bošnjačke dijaspore u narednom periodu jer takav odnos sasvim sigurno osigurava željeni „mir u kući“.
Bošnjaci u domovini bi imali dugoročnu dobit, otvaranjem novih radnih mjesta smanjio bi se broj onih koji odlaze, a također svi oni koji na ovaj način dođu do zaposlenja, sopstvenim radom će obezbjediti egzistenciju porodicama. Kontinuiranom saradnjom na eventualnim projektima dijaspora i matica mogu ostvariti značajne uspjehe, a svakako je dodatna mogućnost i dalji izvoz proizvoda pomoću veza koje posjeduju ugledni članovi naše dijaspore. Složićemo se da je uvijek dobro biti ona ruka koja daje, a ne ona koja prima, stoga je potrebno razgovarati i poticati bošnjačku dijasporu da svoj kapital sistematski ulaže u domovinu, umjesto jednokratnih donacija koje ne omogućavaju dugoročnu stabilnost. Razgovarajući sa mnogobrojnim uspješnim Bošnjacima u dijaspori, stekao sam dojam da većina onih koji su stekli značajan imetak, žele da ulože u Bosnu ili Sandžak, ali definitivno ističu da je jedan od problema zašto to sporo ide i manjak zainteresiranosti ljudi u domovini i domovinskim zemljama, koji većinom maštaju o odlasku i nekom instant umjetnom životu koji svakako nije realan. Zbog toga je potrebno potencirati međusobnu saradnju na relaciji matica-dijaspora, a svakako su i mediji ti koji svojim djelovanjem mogu doprinijeti povezivanju ove dvije skupine. Potrebno je istaći da nema niti jedne prepreke da dijaspora svoj kapital usmjeri prema Bosni i Hercegovini, a tome svjedoči i spremnost ljudi u Bosni i Hercegovini za partnerski odnos.
Ovo naglašavam zbog toga jer dijaspora bez domovine, i domovina bez dijaspore ne mogu funkcionisati uspješno, a zajedno mogu tako puno. Dan bošnjačke dijaspore, koji se obilježava svake godine u aprilu dobar je povod da se u prvi plan istakne međusobna saradnja među Bošnjacima, koja je čini se, potrebnija više nego ikada. Pred izazove koji dolaze, Bošnjaci moraju imati jasnu strategiju, a jedna od stavki svakako treba da sadrži i kontinuirano njegovanje odnosa sa sunarodnjacima u dijaspori. U Evropi imamo dosta primjera kako taj odnos može da izgleda, a svakako nama najbliži je odnos turske dijaspore prema domovini i domovine prema svojim zemljacima izvan Republike Turske. Zajedničkim snagama uspjeli su mnogo u jačanju Republike Turske, jedan od tih primjera su svakako i mnogobrojne turske trgovine širom Njemačke u kojima se može kupiti isključivo roba uvezena iz Turske. Iz ovih pozitivnih primjera možemo naučiti, a svakako da Turci nisu jedini koji su uspješno proveli projekat uzajamne saradnje između države i dijaspore. Dogovor kuću gradi što važi i u našem slučaju. Ukoliko bude spremnosti sa obje strane, možemo se nadati da ćemo u skorijoj budućnosti naprimjer u Berlinu moći u nekoj bošnjačkoj prodavnici kupiti isključivo proizvode sa oznakom 387.
Piše: Admir Lisica
STAV
