U vrijeme masovnih odlazaka iz naše zemlje, a posebno emigracije mladih i visoko obrazovanih, jedan mali broj bosanskohercegovačkih građanki i građana se odlučuje uraditi upravo suprotno.
Posjeduju dvojna državljanstva, ekonomsku i socijalnu sigurnost, kao i kulturološku i obrazovnu integrisanost u razvijenim zemljama Zapadne Evrope, SAD-a, Australije i Kanade. Međutim, napuštaju relativnu udobnost svojih života u dijaspori da bi nastavili živjeti i raditi u Bosni i Hercegovini.
Ova mala grupa hrabrih ljudi i njihovi putevi reintegracije u bh. društvo su tema naučnog istraživanja dr. sc. Aide Ibričević. U svom predavanju, naslovljenom “Put kojim se rjeđe ide: Povratna dijasporska migracija u Bosnu i Hercegovinu – motivacija, prepreke, strategije i održivost” održanom na Institutu za istraživanje mira i konflikta u Bonnu, Njemačka (Bonn International Conversion Center), Ibričević je predstavila rezultate svoje studije.
U svom izlaganju diskutovala je proces donošenja, prije svega emotivno motivisane odluke o povratku, vođene faktorima kao što su održavanje snažnih porodičnih veza, entuzijazam doprinosa boljitku bosanskohercegovačkom društva, te “postmaterijalistički” lični sistemi vrednovanja. Iako emotivno motivisan, nalazi da je minimum ekonomske sigurnosti preduslov bez kojeg se ne može razmatrati mogućnost povratka.
Učesnici u studiji navode korupciju, nepotizam i druge forme neetičnog poslovanja kao neke od najvećih prepreka na koje nailaze, a na njih odgovaraju insistiranjem na primjeni zakona i uspostavljanjem sigurnog poslovnog ambijenta za sve. Bez obzira na objektivne poteškoće koje sa sobom neminovno nosi ova vrsta povratne migracije, većina učesnika u studiji izražava sreću i zadovoljstvo, te svoj projekat povratka u domovinu smatra ličnim i poslovnim uspjehom.
Aida Ibričević je političko-ekonomska istraživačica i publicistkinja, koja živi i radi u Sarajevu. Dodiplomske studije iz ekonomije je završila na Middlebury College-u u SAD-u. Magistrirala je na Odsjeku za ekonomiju na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti, Mađarska, te doktorirala na političkim naukama Istanbul Bilgi Univerziteta u Turskoj.
Njen naučno-istraživački rad se fokusira na dobrovoljnu povratnu migraciju, reintegraciju, transnacionalizam, dijasporske studije i politike saradnje sa dijasporom, sa posebnim interesovanjem za transfer znanja iz iseljeništva. Rad koji je predstavila je sastavni dio njene doktorske disertacije “Traženje osjećaja doma i pripadnosti: Kvalitativna studija ’emotivne dimenzije državljanstva’ povratnika iz bosanskohercegovačke dijaspore”.
