U danima kada se na različite načine obilježava Dan bošnjačke dijaspore, značajno je istaći ulogu bošnjačkih džemata u organiziranju i integraciji Bošnjaka u zemljama Zapadne Evrope. Naime, iako se za bošnjačku dijasporu smatra da su svoju „migrantsku priču“ započeli u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu, magracija bošnjačkog stanovništva kreće znatno ranije. Još nakon Berlinskog kongresa iz 1878. godine hiljade Bošnjaka su odlučile da promjene mjesto stanovanja. Ipak, mi ćemo se fokusirati na 20. stoljeće i period nakon Drugog svjetskog rata kada Bošnjaci počinju naseljavati Australiju, Ameriku i Evropu. Razlozi su naravno bili različiti, a varirali su od političkog do ekonomskog nezadovoljstva. Bošnjaci su tako sporadično napuštali tadašnju Jugoslaviju i svoj život započanjali u zemljama u kojima su važile neke drugačije društvene norme. Upravo zbog takve situacije pojavila se želja za grupisanjem i organiziranjem Bošnjaka, a primjera radi u Sjedinjenim Američim Državama još 1906. godine dolazi do prvih ozbiljnijih grupisanja Bošnjaka. Slična situacija je bila i pedesetih godina prošlog stoljeća u Velikoj Britaniji, gdje se Bošnjaci počinju okupljati oko migrantskog lista „Svijest“ u želji za što boljim međusobnim povezivanjem. Takvih pozitivnih primjera imamo puno, međutim činjenica je da su većinom listovi ili organizacije sa političkim prefiksom u dijaspori bili kratkog vijeka. Stoga nije teško zaključiti da je za dugoročnije okupljanje bilo potrebno uključiti neku od zvaničnih institucija, a u bošnjačkom slučaju to je bila Islamska zajednica, koja je posebno tokom osamdesetih godina prošlog stoljeća, uložila značajne napore kada je riječ o okupljanju Bošnjaka.
Bošnjački džemati kao nosioci integracionog procesa
Bošnjački džemati širom svijeta otvarani su u cilju buđenja osjećaja pripadanosti zajednici, koja je kroz svoje aktivnosti potencirala očuvanje islama, ali i bošnjačke kulture i tradicije. Da su džematske aktivnosti tokom osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali i početkom devedesetih urodile plodom govori i činjenica o visokom stepenu organiziranosti kojeg su pokazali u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu. Jedan od takvih primjera su mnogobrojni bošnjački džemati u Njemačkoj koji ove godine obilježavaju čak četrdeset godina kontinuiranog djelovanja. Oni su u teškim terenucima ratnih devedesetih godina spremno dočekali hiljade Bošnjaka, protjeranih sa svojih ognjišta. Džemati su u tom vremenu bili dosta više od vjerskih organizacija, jer se u njihovim prostorijama pomagalo Bosancima i Hercegovcima bez obzira na vjersku pripadnost. Slična situacija je bila i u našim džematima u Skandinaviji, Velikoj Britaniji i ostalim zemljama, cilj je bio jedan, a to je u što kraćem vremenskom razdoblju pomoći pristiglim izbjeglicama da se priviknu na nove životne okolnosti. Naravno to u početku nije bilo lahko, ali su vremenom bošnjački džemati kao nosioci integracionog procesa među bošnjačkim doseljenicima uspjeli da Bošnjacima pomognu i usmjere ih na „pravi put“. Da je ova konstantacija svjedoče mnogobrojni primjeri uspješnih Bošnjaka koji su u godinama nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu postali ugledni članovi društva u kojem žive. U prethodnih nekoliko mjeseci imao sam priliku posjetiti mnogobrojne bošnjačke džemate i kulturne centre u evropskim zemljama koji ponosno ističu da je u formiranju njihove ličnosti džemat imao, pa možda i presudnu ulogu. Imami kao nosioci aktivnosti znali su da u velikoj mjeri od njih zavisi kako će se Bošnjaci pokazati u godinama koje predstoje, stoga su činili značajne napore kako bi kontinuiranim aktivnostima okupljali Bošnjake i savjetovali ih za buduće korake. Bošnjačka dijaspora je zajedničkim snagama uspjela da prevaziće turbulentno razdoblje u prvim godinama nakon doseljavanja, a tome svjedoče i podaci o velikom ulaganju dijaspore u domovinu svih ovih godina. Današnja uloga bošnjačkih džemata u Australiji, Americi i Evropi, podjednako je važna jer sada ona poprima drugu važnu dimenziju, a to je borba protiv asimilacije Bošnjaka. Stoga možemo primjetiti da naši džemati širom svijeta pridaju veliki značaj obilježavanju važnih historijskih datuma za Bosnu i Bošnjake, nastoje omogućiti učenje bosanskog jezika mlađim naraštajima, ali su tu svakako i kao jedna vrsta „savjetovališta“ mladim Bošnjacima koji se bore sa raznim iskušenjima koja su dosta izražena u Zapadnom društvu. Upravo iz svih ovih razloga, moramo javno istaći pozitivnu ulogu bošnjačkih džemata u afirmiranju i integrisanju Bošnjaka.
Džemati u dijaspori su mnogo više od vjerskih ustanova
Navedene aktivnosti jasan su dokaze da u dijaspori bošnjački džemat osim vjerske uloge, ima zadatak da čuva Bošnjake na okupu. S druge strane članovi naših džemata u dijaspori znaju da prepoznaju taj rad na polju dobra te koriste svako priliku za međusobnu saradnju koja zajedno čini puno toga. Humanitarne akcije, pomaganje povratnicima, obnavljanje porušenih džamija u domovini i mnoge druge značajne aktivnosti već godinama džematlije u dijaspori realiziraju udruženim snagama. Stoga samo jaki i povezani džemati mogu biti korisni kako zajednici u kojoj žive tako i jedinoj domovini Bosni i Hercegovini. U većini slučajeva džemati dostojno obavljaju svoju ulogu, a dokaz su i novi doseljenici koji pri dolasku u neko mjesto gdje postoji bošnjački džemat uvijek rado pokucaju na vrata znajući da će ih tamo dočekati sa osmjehom na licu. Zajedničko okupljanje i činjenje općeg haira zadaća je svih nas bilo da se nalazimo u domovini ili dijaspori, zato koristimo priliku da jedni drugima budemo od koristi, te da o našim organiziranim Bošnjacima u dijaspori govorimo češće, a ne samo kada su pred nama bitni datumi.
Piše: Admir Lisica
Tekst je objavljen u listu “Preporod”, br. 08/1138, 15. april 2019. godine
