Muhamed Sporišević za Dijaspora.org: Danas je privilegija biti Bošnjak u Turskoj

Muhamed Sporišević rođen je 1991. godine u Rogatici, iz koje je zbog ratnih okolnosti s porodicom izbjegao u Goražde, a zatim u Sarajevo. Nakon osnovne škole, preko konkursa Rijaseta Islamske zajednice u BiH, postaje stipendista Diyaneta te pohađa medresu “Mustafa Germirli” u gradu Kayseri. Potom upisuje Teološki fakultet Univerziteta Uludağ u Bursi, koji uz jednu pripremnu godinu arapskog jezika završava 2015. godine. Iste godine upisuje masterske studije na Institutu za društvene nauke, odsjek: filozofija i religijske nauke, smjer: sociologija religije. Povod razgovora za portal bošnjačke dijaspore Dijaspora.org je obrazovanje u Turskoj koje iz godine u godinu dostiže sve kvalietniji nivo, te uspješno privlači mlade studente. Također smo razgovarali o bošnjačkim selima u Turskoj, organizaciji bošnjačke dijaspore, kao i o tome koliko su Bošnjaci integrisani i prihvaćeni u turskom društvu.

Razgovarao: Mirza Malović

Možete li nam reći nešto više o udruženju Genç Boşnaklar Bursa ?

Udruženje Genc Bosnaklar Bursa osnovano je 2018. godine od strane učenika iz Bosne, Srbije, Crne Gore i drugih država koji su porijeklom Bošnjaci i trenutno se nalaze na studijama u Bursi. Ideja za osnivanje udruženja potakla je od uposlenika Počasnog Konzulata BiH u Bursi Elvedina Imamovića (pos.diplomski studi doktorat – historija religije) koji je ujedno izabran i za predsjednika i tu funkciju uspješno obavlja do danas. Osnovni cilj udruženja je prije svega upoznavanje i druženje bošnjačkih studenata u Bursi, zatim dodatni rad na jedinstvu, edukacije u raznim poljima, međusobno pomaganje i savjetovanje, prenošenje iskustava starih studenata na mlađe i slično. Udruženje od svog postanka do danas je ostalo jako aktivno. Svakog mjeseca organizira se redovno okupljanje i druženje  i vrlo često na tim okupljanjima imamo i goste profesore i stručnjake u raznim poljima koji našim studentima prenose svoja iskustva i nova znanja. Također članovi udruženja zajedno sa Počasnim Konzulatom BiH daju svoj doprinos na organizaciji svih večih manifestacija vezanih za Bosnu i Hercegovinu kao što su obilježavanje državnih praznika, raznih kulturnih i drugih manifestacija.

Obrazovanje u Turskoj postaje sve kvalitetnije, što i ne čudi obzirom na podatak da Turska na obrazovanje ulaže više čak i od Njemačke, pa je sve zastupljeniji trend da se mladi iz BiH sve više odlučuju na studiranje u Turskoj. Da li se ti studenti po završetku studija vraćaju u domovinu ili se ipak odlučuju da život nastave u Turskoj?

(Vatana Millete hayırlı bir evlat ol/ Princip – budi korisna osoba državi i narodu)

-Od 1997/98 godine na ovamo kroz projekte raznih organizacija kao i samostalno kroz turski obrazovni sistem prošlo je jako puno studenata iz Bosne i Hercegovine koji su uspješno završili svoje obrazovanje. Kao osoba koja je u Republici Turskoj pohađala srednju školu, fakultet, master te trenutno doktorske studije svjedok sam iznimnog ulaganja i poboljšanja nivoa obrazovanja iz godine u godinu. Najbolji pokazatelji koliko Turska ulaže i u strane studente je broj od 170 hiljada stranih studenata u septembru 2019. godine. Pored svih ovih pozitivnih stavki vezano za obrazovanje stranih studenata jako bitno je naglasiti to da skoro svi strani studenti koji završe svoje studije se vraćaju u matične zemlje i tu postaju jako vrijedne jedinke u društvu. Svakako da ovo nije slučajnost i da iza svega stoji veliki trud kako države tako i obrazovnog kadra koji svakog stranog studenta potiče da godine provedene na studijama iskoristi na najbolji način, stekne dobro obrazovanje i poznanstva u raznim poljima (politika, kultura, privreda), stekne razna iskustva, izgradi sebe kao kvalitetnu osobu i sa svim tim se vrati u svoju matičnu zemlju i radi na njenoj izgradnji i napretku. Upravo ovakav pristup je i razlog zašto su se skoro svi studenti iz Bosne i Hercegovine upravo vratili, postali jake jedinke i kao takvi još više doprinijeli jačanju veza između dvije države.

Ono što je također veoma popularno i zastupljeno posljednjih godina je razmjena studenata. Smatrate li da sistem razmjene studenata može dostići veći i napredniji nivo u budućnosti?

(Tebdil-i Mekan / Princip promjene mjesta boravka u Tsavvufu sa ciljem osvježavanja tijela i duše)

Sistem razmjene studenata u zadnjih 10 godina je dostigao do sada neviđeni nivo. Kao učesnik programa Erasmus uvjerio sam se šta znači provesti jedan semestar u drugom obrazovnom sistemu u drugoj državi i koliko to doprinosi otvaranjima nekih novih vidika koje i razbijanju jako puno predrasuda o drugom i drugačijem. Kao i svi drugi studenti koji su bili dio istog ili nekog drugog sistema imamo samo riječi hvale za isti i upravo zbog ovih činjenica vjerujem da će programi razmjene u budućnosti postati i obavezna stavka u obrazovanju svake mlade osobe. Pored toga kada znamo da je princip promjene mjesta boravka Tabdil-i Mekan u Islamskoj civilizaciji i kulturi jako bitan jer upravo sa tom promjenom sebe spašavamo padanja u rutinu i donosimo jedno osvježenje u naš život.

Lično nemam puno informacija o spomenutom sistemu, znam u glavnom da je pokušaj stvaranja programa sličan evropskom Erasmusu te da je i po tome dobio i ime Mevlana (uvezivanje univerziteta iz večinski muslimanski zemalja) . Koliko isti može doprinijeti postojećem stanju to treba tek da vidimo. Naravno svaki vid putovanja, pogotovo ako je radi znanja je dobro došao.

Kakva su vaša iskustva obilazeći bošnjačka sela u Turskoj?

(Bosanska Pita jelo koje poznaje 83 miliona Turaka)

Bursa pored Istanbula, Izmira i Sakarje je mjesto gdje se naselilo najviše doseljenika iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Prilikom dolaska većina ih se naselila u blizini većih gradova gdje su pretežno osnivali svoja sela ili mahale. Kao student master studija iz Religijske Sociologije za temu magistarskog rada odabrao sam jedno od prvih osnovanih sela Bošnjačkih doseljenika u Turskoj (Turan selo osnovano 25. Marta 1885.) gdje sam tokom 4 mjeseca pokušavao istražiti njihovu kulturu i promjene koje su se desile istoj tokom svih ovih godina.

Prije svega prvo što primjeti svaki posjetilac je iznenađujuća činjenica nivoa očuvanja Bosanskog jezika među stanovništvom starijim od 50 godina i pored toga što su u Turskoj rođeni i njihovi očevi i djedovi. Pored jezika glavne karakteristike Bosanske i Bošnjačke kulture primjetne su u kuhinji gdje preovladavaju Bosanska jela i običaji.

Pored svih lijepih utisaka u bošnjačkim selima u Turskoj nemoguće je ne osvrnuti se na činjenicu da i ako je orginalna kultura očuvana kod starijeg stanovništva mlađe generacije su u potpunosti asimilirane u Tursko društvo te od svog porijekla imaju samo ime Bošnjak. Upravo ova činjenica nas je potakla da u Bursi i okolnim mjestima otvorimo kurs Bosanskog jezika te u okviru naših mogućnosti pokušamo dati doprinos očuvanju kulture.

Kakva je organizacija naše dijaspore u Turskoj i kroz šta se najviše manifestuje?

(Rat u Bosni i buđenje Bošnjačke Diaspore u Turskoj)

Bošnjačka dijaspora u Turskoj kao najmnogoljudnija zajednica Bošnjaka na svijetu (prema nezvaničnim podacima od 4 do 6 miliona) do rata u Bosni i Hercegovini i raspada Jugoslavije većinom je bila uspavana i nije imala jake veze i kontakte sa matičnom državom. Razna dešavanja na političkom, ekonomskom, kulturološkom i drugim poljima u obje države dovelo je do totalnog prekida veza sa matičnom državom. U razgovoru sa jednim od starih Bošnjaka u jednom od bošnjačkih sela rekao mi je sljedeće: Mi smo znali da smo došli iz Bosne, tačnije iz Bihaća, ali nikad nismo znali da ta mjesta, naše selo, kao i Bosna stvarno postoje. Nekad smo kao djeca mislili da naši stari izmišljaju sve jer niti ko od nas tamo ide niti nama neko dolazi. Tek sa ratom i vijestima iz Bosne opet smo počeli da tragamo i da učimo ko smo, šta smo i gdje je Bosna.”

U prvim godinama rata u Turskoj se organizuju razne manifestacije gdje se vrši prikupljanje pomoći, edukacija ljudi o Bosni i ratu te sa tim prvim manifestacijama otvara se potreba za oformljavanjem prvih udruženja građana bošnjačkog porijeka koja do dan danas nastavljaju da rade na obnavljanju i očuvanju identiteta i nastavljaju da rade na ojačavanju veza unutar turske dijaspore ali i veza sa maticom Bosnom i Hercegovinom. Kuliminaciju ovih pokreta možemo vidjeti u organizaciji dijaspore gdje u svakom većem mjestu i gradu imamo po nekoliko bošnjačkih udruženja, ali također i jednu krovnu organizaciju koja je predstavljena kroz Federaciju istih udruženja.

Pored svega kao najveći uspjeh dijaspore u Turskoj ja bih naveo tri Počasna Konzulata Bosna i Hercegovine u Izmiru (Generalni), Bursi i Konji i bratimljenje mnogih općina i gradova sa gradovima i općinama u BiH.

Kako su Bošnjaci koji žive u Turskoj prihvaćeni od strane turskog naroda i koliko su integrisani u tursko društvo?

Turska kao centralizovana jednonacionalna država koja je od svog postanka 1923. godine primila jako veliki broj doseljenika sa raznih područja i naroda uvijek je težila jedinstvu svih, te uvezivanju istih u jednu jaku zajednicu turskog naroda. U prvim godinama dolaska tokom Osmanske vladavine i poslije u modernoj Turskoj bošnjačko stanovništvo kao i drugi pridošli imali su neke poteškoće u integraciji sa turskom večinom prvenstveno zbog nepoznavanja jezika te naseljavanja u prigradska naselja i sela gdje su imali interakciju samo jedni sa drugima.

Međutim, velikim trudom i zalaganjem te prije svega doprinosom koji su ostvarili u Turskoj, bošnjačka zajednica i bošnjački narod u zadnjih 100 godina stvorili su odličnu sliku o sebi. Slobodno mogu reći da među svim narodima koji danas žive u Turskoj, Bošnjaci važe za najcjenjenije građane odane svojoj državi, radne i prije svega poštene.

Bošnjačka dijaspora je danas integrisana u svaku poru društva od politike, ekonomije, sporta, kulture i slično. Iz svog iskustva u Turskoj sa sigurnošću tvrdim da biti Bošnjak u Turskoj danas je privilegija i to možete osjetiti svugdje.

Dijaspora.org