Paula Čengić-Sulejman za Dijaspora.org: Chicago je jedan od najvećih centara bošnjačke dijaspore

Paula Čengić-Sulejman je članica osnivača i programski direktor u novootvorenom Bošnjačkom centru Sabah u Chichagu. U razgovoru za portal bošnjačke dijaspore Dijaspora.org Čengić-Sulejman se osvrnula na buduće projekte u centru, očuvanje bošnjačke tradicije, njegovanje bosanskog jezika i slične teme.

Razgovarala: Alena Demirović

Kao prvo možete li nam reći ko je Paula Čengić Sulejman?

Čengić-Sulejman: Rođena sam 1975 godine u Sarajevu gdje sam živjela do svoje 16 godine. Početkom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovnu napuštam svoju domovinu i provodim par godina u izbjeglištvu u Hrvatskoj i Turskoj. Svoj novi dom pronalazim u USA tačnije u Chicagu gdje živim od 1995 godine. Po struci sam medicinski tumač, supruga i majka dvije kćerke i vrlo aktivan član Bošnjačke zajednice u Chicagu.

Kada ste i zbog čega napustili domovinu Bosnu i Hercegovinu?

Čengić-Sulejman: Kao što sam navela u predhodnom pitanju domovinu sam napustila sa svojih 16 godina zbog početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

 Čestitamo vam na otvaranju Sabah Centra. Možete li nam reći kako je sve to započelo i šta je sve bilo potrebno da se otvori ovakav centar?

Čengić-Sulejman: Hvala vam velika. Sabah Centar je zaista nešto na čemu treba čestitati. Impozantna zgrada od 27000 kvadratnih ft. i kao takva definitvno najveći Bošnjački centar u Sjevernoj Americi.  Zgrada se sastoji od školskog dijela sa osam učionica i omladinskim centrom, molitvenog prostora koji može primiti 600 klanjača, biblioteke, Bosanske sobe i sportske sale koju jako često koristimo i kao banket salu.

Samim tim da ste u Chicago već dugo možete li nas upoznati sa Bošnjačkom zajednicom u državi/gradu u kojoj vi živite, kako se ona organizirala i kakva je saradnja sa ostalim bošnjačkim centrima širom Sjeverne Amerike?

Čengić-Sulejman: Chicago je jedan od najvećih centara bošnjačke dijaspore. Kao takav ima 5 aktivnih džemata, te ostala udruženja kao što su Udruženje Kozarčana, Udruženje Prijedorčana, Udruženje Srebreničana i sl., Bosansku Biblioteku, Institut za genocid, Konzulat Bosne i Hercegovine te mnoštvo privatnih biznisa koji vam u svakom momentu pružaju dašak domovine. Zajednice su usko povezane diljem Amerike i vrlo često posjećujemo jedni druge. Naš džemat na primjer je dio krovne organizacije ICNAB i preko njih direktno je povezan sa Rijasetom u Bosni i Hercegovini. Dakle bez obzira što smo jako daleko od domovine čvrsto smo vezani za nju.

Sabah centar ima oko 400 članova koji su veoma aktivni pa nam recite na koji način i kako su oni ostali vezani za domovinu Bosnu i Hercegovinu?

Čengić-Sulejman: Kao što sam već navela u predhodnom tekstu naš džemat ima oko 400 aktivnih porodica i taj broj svakog dana hvala Bogu raste. Upravo kroz naš centar oni su vezani za domovinu jer se mi trudimo organizovati razna dešavanja, predavanja, panele, zabave i sl. na koja dovodimo razne uvažene goste iz Bosne i Hercegovine. Upravo sad za Dan ezavisnosti mi smo domaćini akademiku Abdulahu Sidranu i komandantu odbrane Goražda Ahmetu Sejdiću. Također sve svoje vjerske obaveze tipa zekat ili kurban preko našeg džemata stižu u maticu BiH, a od nedavno ukoliko ih smrt zadesi u SAD mogu imati i pravi bosanski nišan od jablaničkog kamena.

Pri vašem centru postoji i omladinski klub koji je veoma aktivan. Da li je omladina povezana s domovinom i na koji način, uče li bosanski jezik, zanima li ih stanje u domovini i da li postoji problem asmilacije kod mladjih generacija?

Čengić-Sulejman: Da, mi imamo veoma uspješan Omladinski Klub koji brojno raste iz dana u dan. Zbog toga im pripremamo potpuno renovirani “state of the art” omladinski centar u kojem će moći provesti svoje slobodno vrijeme. To nam je jako važan dio džemata jer oni su naša budučnost i na njima će sve ovo ostati. Bosanski jezik uče u sklopu naše subotnje Mektebske škole od svoje 5 godine i svi jako dobro govore naš jezik. Stanje u domovini im baš i nije nešto posebno jasno ali ne treba im zamjeriti zaista je komplikovan sistem po kojem BiH trenutno funkcioniše. Nama je cilj da se naša djeca potpuno integrišu u društvo u kojem žive i postanu aktivni i uspješni članovi u svim sferama poslovanja. Uz to da se ne asimiliraju odnosno da dobro znaju ko su i odakle su da zadrže i praktikuju svoju vjeru i svoje običaje i ponosno ih djele sa svojim prijateljima drugih vjera i nacionalnosti.

Za kraj, koja je vaša poruka našim čitaocima u dijaspori i domovini Bosni i Hercegovini?

Čengić-Sulejman: Poruka bi bila univerzalna…razmišljajte globalno, a djelujte lokalno…Sabah Centar je istinski primjer kako iz ničega radom, trudom, zalaganjem i uz Božiju pomoć čovjek može promjeniti i poboljšati uslove života.

Dijaspora.org