AktuelnoDogađajiNaše organizacije u dijaspori

Promocija Knjiga i predavanje za žene u Bošnjačko Američkom Islamskom Centaru – Louisville, Kentucky

Na samom početku ovog priloga želim da se duboko i srdčano zahvalim Uzvišenom Allahu dž.š. na prilici da zijaretim još jedan bošnjački džemat na području Sjeverne Amerike. Zatim želim da se zahvalim Amilu Aliċu, članu Upravnog džematskog odbora čija funkcija  je da organizira programe vjerske i kulturne prirode džemata, na pozivu da posjetim džemat “Kewser” i održim promociju svojih knjiga i predavanje za žene u ovom džematu. Ujedno želim da se zahvalim i svim ostalim članovima Upravnog džematskog odboru na čelu sa Šemsudinom Haseljiċem. Duboka zahvala mojim dragim, vrijednim i kreativnim Bošnjakinjama za njihov ljubazan doček i podršku mom akademskom radu. Osjeċam duboku zahvalnost, poštovanje, respekt i ljubav prema svim Bošnjakinjama džemata “Kewser” koje su učestovale u organizovanju mog dolaska i prisustovale mom predavanju i promociji mojih knjiga. A posebno bih se zahvalila dvjema mladim i prosperitetnim Bošnjakinjama; divnoj Zerini Kičiċ i Aldijani Smajloviċ, koje su učinile sve kako bi moja posjeta džematu “Kewser” u Lujvilu bila što ugodnija i uspješnija.

U subotu, 7. marta, 2020. godine na poziv člana Upravnog džematskog odbora, uvaženog Amila Aliċa, imala sam veliku čast i zadovoljstvo, da posjetim i ovaj naš dragulj u Sjevernoj Americi, bošnjački džemat koji je registrovan kod “Islamske Zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike” (ICNABA) pod imenom “Bošnjačko Američki Islamski Centar – Lujvil, Kentaki” (Bosniak American Islamic Center – Louisville, KY), u gradu Lujvilu (Louisvillu) savezne američke države Kentaki (Kentucky). Promocija mojih knjiga se održala u gotovo taze napravljenoj džamiji u kojoj  još uvijek sve miriše novinom. Prošle godine, tačnije 21. septembra, 2019. godine, održano je otvorenje “Bošnjačko Američkog Islamskog Centra – Lujvil, Kentaki”, ili kako ga njegove džematlije nazivaju džamije “Kewser”.

Bošnjaci Lujvila (Louisville) su osnovali svoj džemat 2001. godine u želji da očuvaju svoju vjeru Islam, svoj jezik i svoju kulturu, a ujedno i da imaju mjesto gdje ċe se družiti i okupljati te omoguċiti svojoj djeci da se međusobno upoznavaju i druže. Imam ovog predivnog centra je istaknuti Azam ef. Efendira koji uz pomoċ svoje vrijedne supruge, uvažene Edine hanume, se brine o vjerskom aspektu džemata “Kewser”.  Teško je znati tačan broj Bošnjaka koji su našli svoj novi dom i utočište, nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, u ovom gradu Sjeverne Amerike, ali se najčešċe  spominje brojka od 5000 Bošnjaka koji Lujvil smatraju svojim novim domom. Kako naša narodna poslovica kaže “Složna braċa kuċu grade a nesložna je razgrađuju”. U ovom  kontekstu bih pohvalila harmoničan rad, kojeg sam odmah zapazila, među članovima Upravnog džematskog odbora te vrijednih Bošnjakinja koji su u harmoničnoj atmosferi međusobno surađivali i uradili sve što je u njihovoj moċi, kako bi moj dolazak  bio što posjeċeniji i uspješniji. “Ovo je prvi put da naš džemat ugosti ženskog predavača, tako da nam je drago da su naše džematlije  zadovoljne tvojim predavanjem i tvojom posjetom”. Riječi su člana Upravnog džematskog odbora, uvaženog  Amila Aliċa, kome sam i ponajviše zahvalana na ovoj divnoj posjeti džematu “Kewser”, koji je odlučio da ipak pozove jednu Bošnjakinju, magistricu,  autorku i muallimu I da joj priliku da predstavi sebe i svoj rad džematlijama Lujvila.

Vrijedno je napomenuti da su naši Bošnjaci Lujvila (Louisville), veċ jednom imali otvorenje prve bošnjačke  džamije u državi Kentakiju, u septembru, 2006. godine. Tom prilikom su ugostili veliki broj Bošnjaka koji su im dolazili iz svih krajeva prostrane Amerike da sa njima podijele radost otvaranje prve bošnjačke džamije u državi Kentakiju. Naime prema kazivanju džematlija, na inicijativu predsjednika Upravnog džematskog odbora, vrijednog i sposobnog vizionara,  Šemsudina Haseljiċa, kupljen je povelik, ali zapušten komad zemlje na kojem se veċ nalazio  stari objekat po cijeni od 200.000 dolara. Zlatne ruke naših Bošnjaka su staru kuċu renovirali te je prilagodili svojim vjerskim potrebama. Zatim su je nagizdali i ukrasili jednom malom, ali divnom munarom. Hodžinica Edina hanuma Efendira, sa nostalgijom se prisjeċa svih programa koje vodila sa svojim mužem, Azam ef. Efenidirom u “staroj džamiji” poput: vjeronauke,programa za žene, međureligiskih druženja, ramazana itd.

Međutim, uskoro je ova džamija postala tijesna za potrebe Bošnjaka grada Lujvila. Prema riječima, mlade, marljive i iznad svega vrijedne i sposobne Bošnjakinje Zerine Kičiċ, koja kaže “U toku Ramazana svijet je klanjao napolju. Džamija je bila puna i premala da bi primila sve klanjače. Tako da samo počeli razmišljati o novoj soluciji. Bilo je dosta prijedloga, ali smo se odlučili da srušimo ovu džamiju i na njenom mjestu napravimo veċu ”.Inače Zerina  me je dočekala na aerodromu i bila moj glavni domaċin i vodiċ u džematu “Kewser“. Sponosom pišem da je Zerina do skora radila kao odgovorni menadžer u hotelu Holiday Inn Louisville East – HurstbourneI, gdje sam i odsjela.

Bošnjaci Lujvila, 2012. godine i zvanično odlučuju da se ruši stara džamija i da na tim istim temeljima se pravi veċa i modernija džamija sa svim savremenim popratnim objektima. I kao što naša poslovica kaže “Složna braċa kuċu grade…”nakon bezbroj donatorskih akcija i sijela, 2016. godine, Bošnjaci Lujvila počinju izgradnja nove, prostranije i modernije džamije u kojoj ċe se moċi održavati vjerski i kulturni život Bošnjaka grada Lujvila. Porvšina džamije “Kewser” iznosti oko 900 kvadratnih metara (9700 sq. ft.) Na prvom spartu objekta se nalazi musala za klanjanje ukrašena krasnom kaligrafijom, levhama.  Perfektno ispisanim kur’anskim ajetima, rad poznatog turskog umjetnika. Moj sagovornik, a ujedno i predsjednik Upravnog džematskog odbora, Šemsudin Haseljiċ mi je govorio o samoj  tehnici pisanja levhi. Naglasio je kako je pisanje levhi izuzetno komplikovan posao koji zahtijeva dosta vremena za samu pripremu pisanja levhi te maksimalnu preciznost pri samom radu.Iako je pisanje levhi koštalo više nego planirano, ipak su svi zadovoljni izhodom posla, a posebno što je uz pisanje levhi u prizemnom dijelu džamije, urađen krasan “Srebrenički cvijet”.

Pored musale, na prvom spratu objekta se nalaze još muška i ženska abdesthana, biblioteka te kancelarije. Dok se u prizemnom dijelu objekta nalazi ogromna sala  za vjerske i kulturne potrebe džematlija sa svim najmodernijim popratnim uređajima. Još jedan divan detalj vezan za prostranu salu, a izvrsna ideja i lahko implementirana  su mobilni i prelijepi  zidovi. Lahko se pokreċu te se sala može podijeliti i za kratko vrijeme adaptirati za učionice mektebske nastave ili druge potrebe džemata. Pored ogromne sale u prizemlju se nalazi i krasna, mahagoni, moderno opremljena kuhinja koju džematlijek “Kewsera” posebno vole i sponosom pokazuju. Bošnjaci Lujvila imaju čime da se ponose.  Radili su, donirali i gradili. Izgradili su ljepoticu koja krasi Lujvil.   Gradnja i oprema džamije “Kewser” koštala je 1.7 miliona maraka. Dragi moji Bošnjaci, ako vas put nanese kroz Lujvil, obavezno posjetite ovaj bošnjački draguj. Bosniak American Islamic Center of Louisville se nalazi na adresi 5927 Six Mile Ln, Louisville, KY 40218.

Poslije ikindije namaza, u svečano opremljenoj sali, ukrašenoj divnim ružama, održano je predavanje za žene. Program je otvorila hodžinica,  Edina Efendira divnim učenjem Kur’ana. Dok je Amil Aliċ, ispred džematskog odbora,  se zahvalio svim džematlijkama na odzivu te njihovom učešċu i pomoċi oko organizovanja promicije knjige. Zatim je poželio dobrodošlicu autoru ovog teksta dok je njenu kratku biografiju govorio  Edis H. Aganoviċ. Poslije akšam namaza, održana je promocija knjige uz prisustvo svih džematlija. Na kraju programa, Zerina i Aldijana su se zahvalile svima koji su im pomagali oko priprema i implementacije program te su mi poklonile kolaž neprocjenjivih poklona. Dok je predsjednik džemata mi poklonio knjigu pod naslovom “Faith Grows By Risk”. Te naglasio da knjiga govori o ženi koja je pokrenula mali projekat pomoċi izbjeglicama, a koji je vremenom izrastao u mega projekat koji je privukao mnoge volontera grada Lujvila da pomognu izbjeglicama iz svih krajeva svijeta. Te kako samo  jedna osoba, u ovom slučaju žena, može da pomogne I poboljša zivote mnogih porgnanih, koji su kao i mi, bili protjerani iz svojih domova.

Vrijedno pohvale je spomenuti i omladinu ovog džemata. Naime, omladina džemata “Kewser” je uključena u  Hor “Ljiljan” te KUD “Kewser”.  Oni su nesumljivo ponos  džemata “Kewser”, što se lahko moglo vidjeti po fotogafijama i video klipovima koje su mi moji sagovornici ponosno pokazivali. Članovi Hora “Ljiljan”i KUD “Kewser” zaslužuju svaku pohvalu za njihov neumoran rad i istrajnost u očuvanju naše kulture i tradicije. Isto tako osobe koje volonterski vode hor i folklor džemata zaslužuju duboko poštovanje i respekt. A posebno roditelji koji svoju djecu bodre i podržavaju.

Iz razgovora sa džematlijama, izabranim vođstvom džemata te volonterima džemata  “Kewser”, zaključila sam da postoji velika želja mojih sagovornika,  da se više džematlija uključi u džematske aktivnosti. Osjeċa se potreba za još više volontera koji bi pomogli organizovanju projekata, poput ovog, čiji sam bila gost. Izražena je želja da se u džemat poziva više govornika, provenstveno žena koje bi mogle motivirati i inspiristi džematlijke, posebno mlađi naraštaj, da se uključe u aktivnosti džemate te svojim znanjem i talentima obogate džemat.

Džamija “Kewser” se nije mogla izgraditi bez učešċa velikog broja Bošnjaka grada Lujvila, tako isto, njen vjerski i kulturni život je nemoguċ bez aktivnog i kontinuiranog učešċa veċine Bošnjaka grada Lujvila. Stoga bih apelirala na sve Bošnjake ovog grada, posebno moje drage Bošnjakinje, da se aktivno uključe u volonterski rad vašeg džemata. Kada imate priliku i Upravni džematski odbor koji cijeni I podržava vaš rad. Uključite se u džemat. Dovodite svoju djecu na vjersku pouku, hor i folklor. Mnoge Bošnjakinje Sjeverne Amerike u svojim džematima nemaju tu priliku. Naprotiv, svaka aktivnost ili rad Bošnjakinja, u mnogim džematima Sjeverne Amerike, se još uvijek blokira, najčešċe od članova Upravnog džematskog odbora ali i ne rijetko i od samih imama.

Još jednom bih se srdačno zahvalila, prvenstveno Amilu Aliċu. Na pozivu da održim promociju svojih knjiga u džematu “Kewser”. Zatim divnim mladim Bošnjakinjama Zerini Krčiċ i Aldijani Smajloviċ, te svim ostalim Bošnjakinjama koje su na bilo koji način učestovale u organizaciji promocije mojih knjiga u džematu “Kewser”.

Za Dijaspora.org piše: Aiša Purak

Tagovi

Preporučeni članci

Back to top button
Close