Dijaspora BiH u doba korone: Vrijeme jednog čovjeka je njegov život
Hafiza Adela Kazija je rođena u Foči. Živi u Gaggenau, gradu u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg. Mualima je u džematu Gaggenau, aktivistica i koordinatorica u radu sa migrantima pri Islamskoj zajednici Bošnjaka u Njemačkoj. Veoma je aktivna u Njemačkoj, pa i u vrijeme korona pandemije.
– Vrijeme pandemije sam dočekala u gradu u kojem i živim, sa svojom porodicom. Samim tim da su aktivnosti u svim vjerskim objektima, pa tako i u džamijama, obustavljene, kao i da su sva okupljanja zabranjena, a moj posao je upravo vezan za sve to, radni ugovor je privremeno prekinut. Mnogi, nažalost, prolaze kroz sličnu situaciju, ali ja se nadam da će, nakon obustavljanja ili djelimičnog popuštanja poduzetih mjera i ograničenja, ponovo biti prilike da radim na svim projektima koji su bili planirani za ovu godinu, ako Bog da, kaže hafiza Adela Kazija.
Život nije stao
Pridržavate li se propisanih ograničenja i kako provodite vrijeme u izolaciji?
– Svakako da, i moja porodica i ja, poštujemo i pridržavamo se svih propisanih ograničenja i mjera, jer smatramo da je to naša građanska, ali i moralna i vjerska obaveza. U gradu u kojem živim, hvala Bogu, nema mnogo slučajeva oboljelih od COVID-19 virusa, ali je primjetna i disciplina i poštivanje mjera. Osim kupovine neophodnih namirnica, drago mi je da su šetnja, džoging ili vožnja bicikla u prirodi dozvoljeni, pa to koristim kada želim malo da izađem iz kuće. Ali i ovo vrijeme izolacije i boravka u kući se trudim da iskoristim maksimalno. Smatram da svi mi imamo nešto što možemo i želimo naučiti ili podijeliti sa drugima. A pogotovo mi hafizi, koji smo se obavezali da ćemo naše znanje prenositi drugima, ne možemo i ne smijemo to prestati. Vrijeme jednog čovjeka je njegov život. Ako smo u izolaciji, vrijeme nije stalo, naprotiv, ono teče dalje! Ako ga provedemo u dobru, imat ćemo od toga koristi i na ovom i budućem svijetu, a ako ga provedemo u besposlici i dosadi, možemo sebi uzrokovati samo probleme i nezadovoljstvo.
Kao što sam već spomenula, aktivnosti u našem džematu su obustavljene na način koji smo do sada prakticirali. Međutim, to ne znači da nismo našli neku alternativu u digitalnom svijetu. Tako smo pokrenuli online mektebsku nastavu vikendom, kreativne radionice za djecu, učenje Kur’ana i ilahija sa omladinom online i sl. Zatim su tu obraćanja i motivacijske poruke u džematskim grupama na Facebooku, Whatsappu i Viberu, tj. gdje god imamo već formirane grupe, kako bismo došli do što većeg broja džematlija i bili informisani o njihovom stanju i potrebama. Socijalni angažman je, također, prisutan, u smislu da svim našim džematlijama kojima je pomoć potrebna, u bilo kojem obliku, nastojimo da im tu pomoć pružimo ili posredujemo da im se pomogne.
Ja dodatno imam online formirane grupe žena iz mog džemata s kojima sam do sada radila, ali i drugih džemata, gdje ih podučavam Kur’an, nekima sam i muhafiza, i sl., svaki put i uz kratko druženje i razgovor o aktuelnoj situaciji. Interesovanje je prilično veliko tako da mi je skoro svaki dan ispunjen ovim aktivnostima.
Čuvajmo svoju djecu
O čemu najčešće razmišljate u izolaciji (ako ste u izolaciji), kada će se, prema vašem mišljenju, sve vratiti u normalu i šta ćete prvo uraditi kad se sve ovo završi?
– Naravno da je ova situacija i za mene, kao i za sve ostale ljude, jako neobična. Svi smo stalno u iščekivanju, kada će doći do popuštanja mjera, kada će sve opet biti normalno kao i prije. Nažalost, postajemo svjesni da to neće baš biti tako brzo. U isto vrijeme, brinemo se za naše roditelje i rodbinu u BiH i da li ćemo, uopćte, biti u prilici ove godine da idemo u našu Bosnu da ih vidimo. Moje misli idu u tom smjeru, i kada prestanu važiti ove mjere izolacije i budemo sigurni i slobodni putovati, prije svega bih voljela otići u Bosnu.
Koja je vaša poruka našim čitateljima u ovo vrijeme?
– Trudimo se da što više svog vremena provedemo u korisnim stvarima i činjenju dobra! Čuvajmo se besposlice jer ona samo izaziva loše stvari, sekiraciju, negativno razmišljanje, pesimizam, a upravo nam je u ovim danima posebno potrebno suprotno: potrebno nam je da osjetimo dašak optimizma, da otvorimo horizonte nade u bolje dane a zatvorimo vrata svim beznađima i zlim slutnjama. Čovjek koji ima oslonac na Boga, ne poznaje mjesto koje se naziva bezizlazna situacija, u njegovom rječniku ne postoje riječi pesimizam, apatija i sl. jer vjera u Boga znači vjera u moć koja je neograničena i beskonačna. „I nemojte gubiti nadu u Božiju razgalu! Doista, nadu u Božiju razgalu gube samo ljudi koji poriču.“ (Kur’an).
Proći će i ova korona kriza, ali ovo vrijeme nikada više vratiti nećemo, kakvi smo bili i kakva lica smo pokazali. Zato nas sve zajedno pozivam da imamo više suosjećanja, samilosti, ljubavi, empatije, razumijevanja, blagosti, velikodušnosti i lijepog ophođenja prema svim ljudima. Pogotovo čuvajmo našu djecu, ne dozvolimo da ova kriza ostavi loše posljedice ili traume na njihovo djetinjstvo! Pomozimo onima kojima je pomoć potrebna. Širimo radost, sreću i optimizam!
Ponos Bošnjaka u Njemačkoj
Hafiza Adela Kazija rođena je 01. 09. 1979. g. u Foči. Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja, s mužem, Ramizom ef. Kazijom, odlazi na školovanje u Jordan. Hifz časnog Kur’ana položila je pred komisijom IZ u Sarajevu 2007. godine. U gradu Gaggenau živi od 2011. godine, gdje s mužem radi u džematu. Pored džematskih aktivnosti, hfz. Kazija se aktivno bavi radom na polju integracije, radom sa izbjeglicama, interkulturalnim i međureligijskim dijalogom. Između ostalog je i koordinatorica za rad sa izbjeglicama ispred Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj. Majka je dva sina, Haruna i Selmana. Hafiza Kazija, koja je ponos Bošnjaka u Njemačkoj.
Početkom januara 2017. godine u palači „Belleveu“ u Berlinu, kod tadašnjeg predsjednika SR Njemačke g. Joachima Gaucka, upriličen je prijem za poznate ličnosti iz društvenog, političkog i javnog života SR Njemačke. Među prisutnim političarima bila je i njemačka kancelarka Angela Merkel, ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier i mnogi drugi političari. Pored njih, na prijem je pozvano i sedamdeset građana i građanki iz cijele SR Njemačke kojima je tom prilikom predsjednik Gauck uručio priznanje za njihov rad, trud i angažman koji ulažu na polju općeg dobra. Među njima je bila i hafiza Adela Kazija iz Gaggenaua koja je odlikovana za svoje aktivnosti na polju integracije i rada sa izbjeglicama.
