Nijaza Mešić (53), Bosanka iz Doboja (Svjetliča) je u Stuttgart, glavni grad njemačke pokrajine Baden-Württemberg, stigla prije 29 godina. Po zanimanju je njegovateljica intenzivne njege. U vrijeme zvanične pojave korona virusa, bila je na bolovanju i planirala odlazak u banju na oporavak. Ali, kako sama kaže, banje su otkazane zbog predostrožnosti, a ona se sama prijavila u službu.
Poredak je nepravedan
– Znala sam da sam potrebna kao neko ko ima veliko iskustvo u intenzivnoj njezi i sama sam se javila da preuzmem određene obaveze, s obzirom na to da i u Njemačkoj kao i u drugim državama nedostaje medicinskih radnika. Svako od nas ko je izabrao ovaj poziv osjeća ljudsku i moralnu obavezu da pomogne. Dodijeljena sam jednom timu ljekara i medicinskih radnika koji su u rezervnom timu i za sada održavamo predavanja u vezi sa intenzivnom njegom. Ljekari su zaduženi za teoretski dio, a medicinske sestre za praktični dio edukacije.
Naravno, ako i kada bude potrebno, bit ćemo raspoređeni u odjeljenja intenzivne njege. Još uvijek imam privilegiju da slobodno vrijeme provedem u svojoj bašti ili da pomognem starijim komšijama (65+), u zgradi u kojoj živim. Pridržavam se propisanih pravila, a to je, prije svega, fizička distanca, a ne socijalna distanca kao što se to obično danas naziva. Najteže mi pada što veliki broj ljudi ne pristaje na ograničenja kretanja i time nikome ne čine dobro. U ovo vrijeme mnogo se očekuje od medicine i medicinskih radnika. Nažalost, ni oni nisu svemogući. Jednostavno, još nema lijeka koji direktno djeluje u ovom slučaju – kaže Nijaza Mešić.
Na naše pitanje o čemu razmišlja dok je u izolaciji i dok pomaže drugima, gospođa Mešić kaže: – To je dobro pitanje. Najviše razmišljam o vrijednosti ljudskog života, o famoznom poretku koji je nepravedan. U jednom dijelu svijeta ljudi, djeca umiru od gladi i nemaju pitku vodu, dok u drugom, osim obilnog objeda i pitke vode, koju koriste za tuširanje ili pranje automobila, uz pomoć tehnike zagriju prije nego što sjednu u njega, jeste ta zona komfora koja je viša od licemjerstva. Na trećoj strani, države ili ljudi proizvode oružje i zarađuju ogromne novce, a na četvrtoj strani, ubijaju se djeca, a da nitko ne primjećuje. Čovječanstvo
je potpuno zanemarilo mjerilo morala.
Ovo što nam se dešava je priroda koja, čini mi se, posljednji put opominje. Ako je zanemarimo, tko zna kada će sve ovo prestati. Bojim se, nikad! Ako i Covid-19 ne bude škola za ljudsku rasu, desit će se neka druga infekciona oboljenja, vjerovatno još opasnija, jer virusi mutiraju i prilagođavaju se prirodi i pronalaze način da opstanu. Priroda se uporno bori da regulira taj poredak prava na život, ali ljudi se uporno bore protiv toga, bez obzira na to što nemaju šansu za pobjedu. Mnogi kažu da poslije
ovoga ništa neće biti isto. Iskreno se nadam da ćemo nešto naučiti i postati bolji i početi cijeniti ono što imamo, kaže Nijaza Mešić.
Zdravstveni sistem u Njemačkoj
O zdravstvenom sistemu u SR Njemačkoj koji se dobrim pokazao i u ovoj pandemiji, gospođa Mešić ima samo riječi hvale.
– Zdravstveni sistem u Njemačkoj je za svaku pohvalu. Sistem garantuje zdravstvenu zaštitu svakom građaninu, bez obzira na to koji status posjeduje (zaposlen ili ne), što znači da svaki čovjek ima zagarantovana prava. Iako zdravstveni sistem, nezasluženo, ima status profitabilne djelatnosti, što se sa mnogim medicinskim mišljenjima krši, samim tim i mogućnostima kojima medicina može i treba da raspolaže, ipak pravo na liječenje imaju svi građani. RKI – Institut Robert Koch je jedna od jedinica u tom sistemu koji određuje pravila koja se moraju poštovati (što rezultira dobrim rezultatima ali i sprečavanju
zloupotrebe bilo koje vrste), pridržavanju određenih smjernica koje su važeće za sve djelatnike u ovoj oblasti, od klinika do privatnih poduzetnika koji se bave medicinskim uslugama.
Zakoni su regulisani u skladu s tim preporukama, a osim toga, MDK kao jedinica koja kontroliše dokumentaciju u svakoj ustanovi, daje ocjenu vašeg rada. Nerijetko, kada se bavite ovom djelatnošću, imate osjećaj da se više bavite dokumentacijom nego samim pacijentima, što ostavlja dojam nezadovoljstva. Međutim, kada vam u posjetu ili kontrolu dođe MDK, veoma ste sretni da u dokumentaciji ništa ne nedostaje, jer onda shvatite da ništa niste zapostavili ili propustili, a u svrsi je dobre skrbi i kvaliteti vašeg rada.
Isto tako, veoma su zakonom zaštićeni medicinski djelatnici. Kada su u pitanju infektivne bolesti u ovom slučaju, zaštitnu opremu moraju imati i to je sastavni dio pripreme za djelovanje. I do sada smo se susretali sa raznim infekcijama, samo što se o Covidu-19 malo zna i to zahtijeva jaču prevenciju. Zaštitna oprema je nešto što podrazumijeva zaista posebnu pažnju. Njemačka je već u decembru prošle godine preduzela sve mjere koje su bile potrebne. Često vidim pitanja o temi broja oboljelih i broja smrtnosti za vrijeme Covida-19 u Njemačkoj, koji je u odnosu na druge države manji procentualno, sama priprema je veoma bitna. U januaru su sve klinike imale zadatak da 100% povećaju broj smještaja intenzivne njege, a po mogućnosti, ovisno o veličini klinike, i više. Broj respiratora koji smo imali u statistici, bio je oko 25.000 u klinikama kojih je više od 650 u Njemačkoj.
