Jasminka Hasanbašić za Dijaspora.org: Starija generacija usađuje ljubav svojoj djeci prema domovini i bosanskom jeziku

Jasminka Hasanbašić u Bosni i Hercegovini je radila kao prosvjetni radnik sve do 1992. godine kada se zbog agresije na našu domovinu seli u Dansku. U Danskoj je završila za socijalnog, a kasnije i za muzičkog pedagoga i tim poslom se bavi više od 15 godina. Povod razgovora za portal bošnjačke dijaspore Dijaspora.org su dopunske škole koje djeluju preko 20 godina u Kraljevini Danskoj sa ciljem očuvanja i učenja bosanskog jezika među novim naraštajima bošnjačke dijaspore.

Razgovarao: Mirza Malović

Čitajući djelo „Priče iz dijaspore i domovinskih zemalja“ autora Admira Lisice našao sam podatak da trenutno postoji pet  dopunskih škola na nivou Kraljevine Danske, da li se taj broj u međuvremenu povećao i da li je interesovanje veće nego što je bilo tada ?

 Stanje je, nažalost, takvo da  značaju upotrebe bosanskog jezika vlada podijeljeno shvaćanje kod roditelja. Stariji generacija, tj. oni koji su došli u Dansku kao odrasle osobe, kao i srednja generacija, upućuju svoju djecu i govore im o važnosti maternjeg jezika i usađuju ljubav prema domovini svojoj djeci, dok mlađe generacije  koriste bosanski jezik u medusobnoj komunikaciji sve rijeđe. Srećom, postoje udruženja, klubovi i džemati u kojima se okupljaju naši ljudi, kako stariji, tako i mlađi. Pri tim udruženjima i džematima funkcionišu i dopunske škole.

U pomenutom djelu ste također naveli podatak da se dopunska nastava na bosanskom jeziku počela izvoditi još 1996. godine, ali da se periodično gasila sve do 2006., šta je razlog tome?

Trenutno, na nivou Danske postoji pet dopunskih škola. Te škole funkcionišu pri klubovima, udruženjima ili džematima. Do skoro je bilo 7 dopunskih škola, ali 2 ne funkcionišu više. Jedna zbog nedostatka djece ili nezainteresovanja roditelja, druga zbog nedostatka predavača. Slična situacija je bila u dosta udruženja širom Danske, još od 1996. godine kada smo izašli iz izbjegličkih centara i počeli dobijati boravke u Danskoj. Selili smo se širom Danske, tamo gdje smo željeli ili dobijali stanove od opština. Djeca su počela da pohađaju danske škole, a ako nije bio velik broj naše djece, škole nisu organizovale dopunske časove na maternjem jeziku. Bilo je slučajeva da su škole (opštine) organizovale i dopunsku nastavu na maternjem jeziku i one su trajale sve do 2000.-te godine dok nisu danske vlasti donijele zakon da ukidaju finansiranje izvođenja ove nastave. Dato je pravo da opštine odlučuju o tome. Opštine su tada  odlučivale kojim etničkim grupama će omoguciti ovu nastavu. Davali su onima kojih je bilo najviše u školi.

Imaju li dopunske škole podršku bosanskohercegovačkih ili danskih institucija?

Dopunske škole nemaju nikakvu novčanu podršku kako od vlasti iz naše zemlje, tako ni od vlasti iz Danske. Svi oni koji rade sa djecom su volonteri i rijetko su predavači školovani kadar.

Da li su roditelji djece svjesni važnosti učenja bosanskog jezika i kakav je njihov odnos prema dopunskoj školi?

Cilj OBHU-a jeste da informise roditelje o važnosti maternjeg jezika kroz posjete udruženjima i džematima i izviđanje mogučnosti otvaranja novih škola na bosanskom jeziku. Osim što se susrećemo sa nedostatkom interesovanja od strane roditelja i njihovog prioritiranja raznih drugih dječijih aktivnosti u slobodno vrijeme, isto tako se susrećemo sa nedostatkom interesovanja školovanog nastavnog kadra da se uključe u rad OBHU-a.
Mi smo ostvarili dobru saradnju sa našim vlastima, prošle godine smo ih pozvali da nas posjete i to je, ujedno, bila prva posjeta predstavnika naših ministara bh. dijaspori u Danskoj.
Na tom sastanku je dogovoreno da se, između ostalog radi više na edukaciji predavača.

Za kraj, možete li nam reći kakvi su dugoročni ciljevi i planovi ovog projekta i postoje li ambicije da ovaj projekat dostigne viši nivo u predstojećem periodu?

Povodom 21. februara, Dana maternjeg jezika, OBHU je planirao održati dvodnevnu konferenciju o očuvanju bosanskog jezika. Prvi dan bi se održala Smotra kulture i školstva, gdje će se predstaviti djeca sa svojim likovnima i literarnim radovima, svojim recitovanjem, pjesmom i igrom. Osim djece nastupati će i stariji sa pjesmom, igrom i predavanjima na temu dvojezičnosti i o značaju folklora u održavanju kulture naše zemlje.
Drugi dan je planirano održavanje predavanja u prvom dijelu dana, dok bi se u drugom dijelu dana radilo u grupama.

U oba dana imat ćemo kao goste predstavnike udruženja i džemata, kao i predstavnike roditelja iz Danske, predstavnike iz Švedske i Norveške, predstavnike Instituta za jezik iz BiH, kao i predstavnike iz vlade Federacije.
Dug je put pred nama, mi ne posustajemo. Nadamo se da ćemo dobiti što vise članova, pogotovo mladih ljudi jer, na njima svijet ostaje, zar ne?

Dijaspora.org