AktuelnoFeljton

Knjiga “Radi tebe” autora Jusufa Bajraktarevića govori o Bošnjacima koji su napustili lagodne živote u dijaspori i došli braniti Bosnu i Hercegovinu

Knjiga “Radi tebe”, autora Jusufa Bajrektarevića, je sjećanje na istinit i potresan događaj o akterima koji su se odrekli svoje mladosti i ostavili sve: posao, novac, blagodati i sve dobro „na Zapadu“ i došli braniti BiH. Kazivanje je to, zapravo, u funkciji istine, humanizma i njegovanju kulture pamćenja. Kako objasniti taj patriotizam?! Kako razumjeti odluke Juke, Špire, Mirsada, Huseina, Sabita, Hamdije, Saliha, Emira, Senada… i brojnih drugih mladića i djevojaka iz kolone od njih 1.309, koji su od aprila 1992. do juna 1993. godine iz Austrije, Njemačke, Danske, Italije, Švedske, Slovenije i drugih zapadnoevropskih zemalja došli u Republiku Hrvatsku i pješice dolazili u BiH da je brane u vrijeme kada su mnogi Bošnjaci tražili načine da se iz ratnog pakla domognu Zapada?

Kako razumjeti činjenicu da niko od njih, uprkos teškoćama koje su imali na području Bosanskog Šamca te na putu od Goražda do Jajca, preko Sarajeva, Igmana, Grepka, pa nazad do Trnova, Jajca, Karaule, Turbeta, Slunjskih brda i do svoje Krajine, Bihaća, Bužima, Cazina, Bosanske Krupe, Velike Kladuše… nije se vratio „blagodatima Zapada“? Ovo je kazivanje o pojmu „dvostrukog patriotizma“ i istinskoj želji da se brani domovina BiH i njen narod, i nije bitno gdje su i u kojem njenom dijelu, već je bitno da su u BiH i da je brane.

Riječ je ovdje i o patriotizmu preživljavanja tereta rata i života – puta do biološkog opstanka bošnjačkog naroda, iz predgovora knjige „Radi Tebe“ Mirza Sadiković, novinar i publicista Hiljade Krajišnika u zemljama Zapadne Evrope tada rekoše: „Bosno, zemljo naša, domovino jedina, vraćamo ti se, jer su te agresori napali.“ Mnogi od njih su godinama bili izvan BiH, situirani i radno angažirani. Poslije svjetskih vijesti o zlu koje se nadvilo nad državom, patriotizam je proradio u njima i javila se jaka želja da pomognu svome napaćenom narodu. Ispričat ćemo Vam njihove postupke onako kako je bilo. To su bili dobronamjerni i ljuti Krajišnici koji su vjerovali u Gospodara svoga, i još više zavolješe domovinu i saosjećaše sa narodom.

Odlučno krenuše pomoći svojoj domovini. Kad u Karlovac dođoše, saznaše da preko Maljevca ne mogu u Kladušu, pa nastaviše prema Bosanskom Šamcu. Kad su sreli agresorsku vojsku i vidjeli kako civile Bošnjake i Hrvate ubijaju, odlučiše se pridružiti patriotskom otporu. Jaka vojna sila i naoružana srbizirana JNA protjera sve stanovništvo sa tog područja, i oni koji su bili na liniji odbrane Dervente i Orašja ostadoše okruženi. Kad se iz obruča izvukoše, reče jedan od njih:

„Ne rekoh li ja vama da mi doista ne možemo ovuda do Cazinske krajine doći?“„Ako ćete nas pratiti“, rekoše oni „mi ćemo ponovo preko Karlovca, Rijeke i Primorja do Bosne doći.“„Ali tamo nisu naše kuće niti familije.“„Gdje je zemlja čista bosanska, tu su i naši domovi i naš narod.“ Krenula je 7. brigada iz Klane, u Rijeci se na trajekt ukrcaše i vojnu opremu sa sobom ponesoše. Na ulazu u BiH sretoše žene i djecu protjerane iz domova, i saznadoše da su mnogi mučki poubijani. Te strašne vijesti o zločinima, koje su dušmani počinili nad muslimanskim civilima, učvrstiše njihove korake i preko kamenite Hercegovine do glavnog grada Sarajeva stigoše. Vijesti o genocidnim postupcima na području Foče i potrebi da se Koridor spasa prema Goraždu uspostavi, uputi ih preko Igmana i Grepka u vojnooslobodilačke pohode. Poslije se ukaza potreba da se pomogne napadnutom gradu Jajcu. Krajišnici krenuše preko Travnika i Karaule, obroncima Gole planine, Grdova i Kokića pa do Bareva i Vlasinja dođoše. Daleko opremljenija naoružanjem JNA i srpska paravojska ne odustaju od okupacije BIH. Popustila je negdje linija odbrane Jajca, gdje su hrvatski odbrambeni položaji bili, pa se prve odbrambene linije položaja oko Turbeta i Travnika učvrstiše. Krajem ’92. vojska ARBiH je ojačala i bila spremnija za odbranu od velikosrpske agresije. Bila je tu velika koncentracija boraca željnih slobode pa neki Krajišnici odlučiše otići u Bihaćki okrug. Na razne načine, a najviše pješice preko Slunjskih brda, u zonu odgovornosti 5. korpusa ARBiH dođoše. Zajedno sa narodom, patriotama i borcima, uz Božiju pomoć, slobodu izvojevaše,  Odlomak iz knjige „Radi Tebe“ autora Jusufa Bajrektarevića iz Cazina.

Dijaspora.org

Tagovi

Preporučeni članci

Back to top button
Close