U švedskom Malmeu sinoć je održana promocija knjige “Istina o Dretelju”. Izdavač ovog kapitalnog djela je Udruženje Logoraša Stolac, a autora Amera Ðulića, prenosi ins.ba.
Amer je jedan od preživjelih logoraša koncentracionog logora u kojem su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u okviru u Haškom tribunalu presuđenog udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) na najnečovječniji način zlostavljali, mučili i ubijali Bošnjake Stoca, Čapljine, Mostara, Prozora te drugih mjesta u Hercegovini i srednjoj Bosni.
Amer Ðulić, kao maloljetnik proživio najstrašnije golgote bošnjačkog stradanja. Promotori knjige bili su Ahmet Ljubović, preživjeli logoraš Dretelja, dr. Edim Šator, Idriz ef. Karaman i autor Amer Ðulić.
Manifestaciju je moderirao Hasan ef. Jašarević.
Ahmet Ljubović preživjeli je logoraš Dretelja. Svjedočio je premlaćivanjima, monstruoznim torturama i ubistvima.
Sjeća se jednog logoraša kojemu je raznesenu butinu previjao novinom, jer zavoja nisu imali.
Savjetuje svim Bošnjacima da svako u svome gradu napiše knjigu o strahotama koje su preživjeli, “ne samo zbog svoje patnje, nego zbog budućih generacija”.
“Živi svjedoci golgota Dretelja, nažalost, napuštaju ovaj svijet, te time ostajemo uskraćeni istinu vlastitog stradanja”, kaže on.
Ahmet Ljubović je svjedok ubistva trojice rođaka Duvnjak: Omera, Izeta i Hasan iz Prozora.
Prema njegovim riječima, njih je u Dretelju ubio Frano Vulić.
Ahmet je napomenuo da je “zastrašujuća činjenica kako nam se organizovano i smišljeno, olovkom, prekraja historija”.
Da se zato “moramo osvijestiti i sami poraditi na zapisivanju iste dok još imamo žive svjedoke koji vrlo dobro znaju šta je ko radio i gdje”.
Naveo je kao primjer Željka Želje Ćorića koji je “nedavno imenovan za istražitelja ratnih zločina, ali u ratu je bio šef policije u Čapljini”!?
“Ivica Kraljević i Krešo Rajić su određivali ko će biti odveden u tamnicu. Oni uopšte nisu osuđeni za te zločine”, rekao je okupljenima.
Naveo je da je jako bitno biti hrabar i pričati istinu kao što to radi Amer Ðulić, a u ime svih nas.
Idriz ef. Karaman u svom je izlaganju istakao je da ovakav neoborivi dokument koji je obuhvatio mnogo svjedočenja, protokola i podataka “mogu samo napraviti borci prve klase”.
On je napomenuo i da je važno za Bošnjake da znaju činjenice sabrane u ovom dokumentu jer “to su neosporivi podaci koji propagiraju istinu”. Podsjeća da je Dretelj bio prvenstveno otvoren za Srbe, koji su bili žrtve HOS-a.
U Dretelju je na samom početku bilo 200 Srba, uključujući i više od 80 žena, te više od 3500 Bošnjaka. Dr. Šator je istakao da HDZ i dan danas u Stocu i Hercegovini osporava procesuiranje zločinaca. Da projekte za proučavanje zločina u BiH još vode pojedinci, uprkos postojanju krovnih institucija u BiH.
Ovaj dokument je skup autentičnih dokaza koji nepobitno svjedoče o najstravičnijim dešavanjima od kojih je izdvojio da je jedan od logoraša “naživo operisan”, a jednu ženu je silovalo 19 zločinaca za jednu večer.
Dr. Šator je napomenuo da su sve činjenice spomenute u knjizi potkrijepljene oficijelnim dokumentima tzv. Herceg Bosne.
Svoje je izlaganje završio stihom Maka Dizdara:
“Ako nam glas nije stigao do neba, vrisnuli smo bar, kako treba”, potencirajući zapisivanja istine o stradanju Bošnjaka koji su u zadnjih 150 godina doživjeli čak 11 genocida.
Anesa Karaica
