Alena Demirović za Dijaspora.org: Upotrijebiti nauku i istraživanje kako bi kaznili glavne i odgovorne za genocid

Da se Bošnjaci nastoje što bolje organizirati i u mjestima gdje ih brojčano baš i nema previše svjedoči priča Alene Demirović koja već dugi niz godina živi na teritoriji Sjeverne Amerike. Demirović trenutno obnaša funkciju sekretara Instituta za istraživanje genocida u Kanadi i projekt menadžera u „BZK Preporod” Sjeverne Amerike. Povod razgovora sa Alenom za portal bošnjačke dijaspore Dijaspora.org je položaj i stanje Bošnjaka u Americi, Institut za istraživanje genocida Kanada te predstojeća Akademija povodom 1. marta Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Razgovarao: Mirza Malović

Možete li nam reći nešto više o Instutu za istraživanje genocida Kanada (IGK)?

Institut je registrovan kod nadležnog organa države Kanade kao naučno-istraživačka institucija i ima svojstvo pravnog lica. Institut je prije svega javna, naučna ustanova koja se bavi istraživanjem zločina genocida, zločina protiv mira i, naravno, drugih teških povreda međunarodnog prava. Naš institut priprema, organizuje i realizira naučno-istraživačke i edukativne projekte i programe. Primjera radi, mi učestvujemo u pripremama i realizaciji projekata iz oblasti genocida, holokausta i drugih zločina protiv čovječnosti i međunarodnih prava, te učestvujemo u izradi edukacijskog programa istih gdje identifikujemo i utvrđujemo edukacijske potrebe za panele, okrugle stolove, konferencije i predavanja namijenjenih stručnoj i naučnoj javnosti. Dodaću da sama ideja za osnivanje Instuta za istraživanje genocida Kanada (IGK) je rezultat potrebe da se na drugačiji način počne promišljati kultura pamćenja, jer kao narod, mi se ne možemo samo emocijama boriti protiv zločinaca i onih koji prekrojavaju historiju. S tim na umu, mi Bošnjaci moramo upotrebljavati nauku i istraživanje kako bi kaznili glavne i odgovorne za genocid i etničko čišćenje koji je, zahvaljujući njima, nažalost, počinjen nad našim narodom.

Kakav je sadašnji položaj Bošnjaka u Americi i u kojim gradovima je najveća koncentracija Bošnjaka?

Naš narod se ovdje prilagodio načinu života i tako postali sastavnim dijelom društvene zajednice Amerike i Kanade, kao vrijedan i nadasve častan narod. Prve generacije koje su se doselile ovamo nakon agresije nad Republikom Bosnom i Herecegovinom su obezbjedile i podsticale mlađe generacije da se školuju i postižu velike uspijehe. Mi sada imamo svoje doktore, advokate, zubare koji doprinose našim zajednicama u Americi i Kanadi. Najveća koncentracija Bošnjaka je u Chicagu i New York City-u, te Torontu, uzimajući u obzir da Bošnjaci Amerike i Kanade dolaze i iz drugih eks YU država. Ja sam odrasla u takvom jednom centru u Torontu i mogu samo da pohvalim naše imame i odgovorne koji nikada nisu dozvoljavali da se pravi razlika između nas Bošnjaka, bez obzira odakle smo dolazili.

Da li su Bošnjaci u Americi skloni asimiliranju ili pak nastoje očuvati ono sa čime su došli?

Iskreno rečeno, sve zavisi u koji ste grad došli. U velikim gradovima kao npr., New York, Toronto, Chicago, Des Moines itd., Bošnjaci su manje izloženi problemu asimiliranja i veoma su angažovani kako bi sačuvali svoju vjeru i svoj bošnjački identitet. Dok u manjim gradovima je to već teže postići. Primjera radi, Vermont je jedna od najmanjih američkih država, a ima veliki broj Bošnjaka/Bosanaca koji nemaju apsolutno niti jednu ustanovu koja bi pomogla da se suoče sa problemom asimiliranja. Djeca u toj državi, već druga generacija, se samo po imenu mogu prepoznati, a i to se već počelo mijenjati. Odrastaju bez uticaja vjere, bez da znaju odakle potječu i polahko, nečujno, počinju zaboravljati našu lijepu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Žalosno je to i zabrinjavajuće, ali mi ne možemo kriviti roditelje jer oni su primorani da obezbjede solidan i kakav-takav život svojoj djeci, nego nas koji smo odgovorni za promociju i održavanje bošnjačkog identiteta. Ako i tražimo krivicu u nama samima, ona se može podvesti pod to što nismo dovoljno učinili da se suočimo sa tim problemom.

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić će biti gost na Akademiji povodom 1. marta Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Možete li nam reći nešto više o tom događaju?

Posjeta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH od velikog je značaja za nas, jer se radi o prvoj ovakvoj posjeti bosanskohercegovačkoj zajednici u Kanadi. Bošnjaci Kanade su se izborili da država Kanada prizna bosanski jezik, da se narodno ime Bošnjak koristi u kanadskim dokumentima, da kanadski parlament usvoji dvije rezolucije o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini, te da se isti izučava u kanadskim školama i prezentuje na fakultetima širom Kanade. Kanadska vlada je takođe podržala incijativu za osnivanje Kluba prijatelja Republike Bosne i Hercegovine u svom parlamentu, podržala je našu stalno izložbenu postavku o genocidu u Bosni i Hercegovini u Kanadskom muzeju za ljudska prava u provinciji Manitoba, gradu Winnipeg; zatim, podržala je postavljanje spomenika žrtvama genocida u Srebrenici u provinciji Ontario, gradu Windsoru te obilježavanje Svijetskog Dana Bijelih Traka. Posebno treba naglasiti da mnogi kanadski gradovi na prigodan način obilježavaju Dan državnosti i Dan nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, a sve to zahvaljujući neumornom radu i trudu naših Bošnjaka širom Kanade. Čast mi je biti u delagciji lidera i predstavljati dvije veoma važne bošnjačke institucije u Sjevernoj Americi a to je BZK Preporod – Sjeverna Amerika i Institut za istraživanje genocida Kanada (IGK).

Od nedavno ste imenovani za projekt menadžera Bzk Preporod – Sjeverna Amerika, možete li nam reći nešto više o tom projektu i kakve su aktivnosti planirane za predstojeći period?

“Bzk Preporod – Sjeverna Amerika” je veoma značajna institucija za našu dijasporu koja je preuzela obavezu da bošnjačkom narodu u Americi i Kanadi pomogne pri očuvanju bošnjačkog identiteta, bosanskog jezika i naše kulturne baštine. Prije par sedmica započeli smo prvu od naših aktivnosti a to je upoznavanje naših centara i džemata, i već sljedeće sedmice smo u New York City-u, a martu u Torontu. Hvala Bogu pa postoji internet te smo se tako povezali sa mnogima koji su nam trenutno daleko, ali koje imamo namjeru obići. Jedan od velikih projekata koje imamo je da planiramo osnivanje Upravnog odbora Preporoda gdje ćemo izabrati članove iz naše dijasporske komune širom Amerike i Kanade. To nam je bitno jer je Preporod ozbiljna institucija koja je spremna da uključi predstavnike Bošnjaka širom sjevernoameričke dijaspore. Time želimo da ujedinimo projekte koji su bitni za sve nas, a koji su bili uspješni u jednom od njihovih centara. Još jedan projekat koji želim spomenuti je promocija knjiga naših bošnjačkih književnika i već od proljeća, ako Bog da, krećemo sa promocijom knjige “Dugo Svitanje” našeg Halida Kadrića i “Sandžak bez Bošnjaka” autora Džemala Halilagića. Kao što je već poznato, mi imamo našu Preporod biblioteku koju redovno ažuriramo i zahvaljujemo se na hedijama koje pristižu na našu adresu. Uskoro se pripremamo da započnemo projekat koji će olakšati učenje bosanskog jezika te brojne tribine i prezentacije.

Jeste li zadovoljni saradnjom predstavnika dijaspore u Americi i bosanskohercegovačkih vlasti?

Uvijek postoji prostora za napredak ali se osjeti velika razlika, naročito u prošloj 2019.godini. Kao prvo, Bošnjaci u Chicagu su dobili konzulara koji nije samo privržen fotelji i administrativnom radu, nego i posjeti naših kulturnih i vjerskih zajednica i upoznavanju našeg naroda. To nama u dijaspori mnogo znači jer smo godinama osjećali maćehinski odnos matice prema dijaspori.

Isto tako, treba pohvaliti “BZK Preporod” u B&H jer su se odazvali našem pozivu i pokrenuli regionalne projekte širom svijeta sa kojima imaju namjeru ujediniti dijasporu sa maticom kako bi se očuvala naša kultura, jezik i naš bošnjački identitet.

Dijaspora.org